Znate li kako se pravilno pali svijeća: Mnogi prave veliku grešku

U prvim vijekovima hrišćanstava za vreme Bogosluženja su se uvijek palile sveće i ta praksa je ostala takva do današnjih dana. Svijeće se pale kako bi razgnale mrak i prosvetli um svjetlošću Hristove istine.

Zašto se pale svijeće?

S jedne strane je za to postojala potreba: hrišćani, gonjeni od mnogobožaca, su se radi Bogosluženja udaljavali u podzemlja i katakombe, a ona su uglavnom služena noću, te se nije moglo bez svetiljki. Ali sa druge strane i ono što je najvažnije, svjetlost je imala duhovni značaj.

"Kod nas se Bogosluženje nikada ne služi bez svjetiljki", govorio je učitelj Crkve Tertulijan, "ali ih mi ne koristimo samo da bismo razgonili noćnu tamu, - jer Liturgiju služimo pri dnevnoj svjetlosti, već radi toga da bismo pomoću njih izobrazili Hrista – nesotvorenu svjetlost, bez koje bismo i u sred bijela dana lutali u mraku".

Simboličko značenje sveća, svećnjaka, kandila i svetlosti u crkvi.

Svjetlost u pravoslavnoj crkvi izobražava nebesku Božansku svjetlost. Ona takođe označava i Hrista kao Svjetlost svetu, Svjetlost od Svjetlosti, Svjetlost istinsku, Koja prosvećuje svakog čovjeka, koji dolazi u svijet.

Spoljna svjetlost je puštana u unutrašnjost crkve samo kao odraz nematerijalne svjetlosti, i to u veoma ograničenoj količini.

Svjetlost u užem smislu u crkvenom poimanju predstavlja samo Božansku svjetlost, Hristovu svjetlost, svjetlost budućeg života u Carstvu Božijem. Time je određen i karakter unutrašnjeg osvjetljenja crkve. Ulje, kao i vosak, takođe označava čistotu i iskrenost čovjeka u njegovom poklonjenju Bogu. Ali ulje ima i svoje posebno značenje. Jelej je ulje plodova maslinovog drveća, maslina. Gospod je još u Starom Zavetu naredio Mojsiju da kao žrtvu Bogu prinosi čisti jelej bez taloga.

Kandilo, koje visi ispred ikone, simbolizuje drevni ognjeni stub, koji je po noći izveo Izrailj. Svijeće, koje gore na svećnjaku, postavljene oko kandila, podsjećaju onoga koji se moli na kupinu, trnov grm, koji je gorio, ali nije izgorio, i u kome se Bog javio Mojsiju.

Kupina, koja je gorela a nije sagorevala je posebno bila praobraz Majke Božije. Sveće, koje su postavljene po pravilnim krugovima, označavaju kola koja su uznela svetog Iliju, a sami krugovi izobražavaju točkove tih kola.

Paljenje sveća u crkvi je posebno delo, koje je tesno povezano sa pojanjem pesama i sveštenodejstvima. Na svakodnevnim Bogosluženjima, kada se u svim molitvama izražava samo jedno: pokajanje, skrušenost i tuga zbog grehova, i osvetljenje je minimalno: ponegde gori usamljena sveća ili kandilo.

Kada se svijeće pale?

- Sveće palimo u hramovima u spomen svetitelja i ugodnika Božjih i ištemo njihovo molitveno posredovanje, za nas i naše bližnje, pred Prestolom Božjim. Sveće palimo u hramovima i za sebe i za svoje bližnje, žive i upokojene, i sa molitvom Bogu za zdravlje i spasenje nas, naših živih ukućana, srodnika, prijatelja, itd, kaže protojerej Milan Ristivojčević i nastavlja:

- Takođe, sveće palimo za upokojenje duša dragih nam upokojenih. Pritom, treba da vodimo računa da paljenjem sveća ne remetimo tok bogosluženja, da ne odvraćamo pažnju drugih i samih sebe od sadržaja i toka bogosluženja. Najbolje je da u hram dođemo pre početka bogosluženja da bismo upalili sveće, molitveno se setili onih za koje sveće prislužujemo, a potom aktivno, neometani i ne ometajući druge, učestvovali u bogosluženju.

Pravilno paljenje?

Kad god palimo sijveću (slavsku, božićnu, vaskršnju, za zdravlje živih ili za pokoj duša umrlih), prije nego je upalimo obavezno treb da se pomolimo Bogu, direktno ili preko Svetog u čiju uspomenu ovu žrtvu prinosimo. 

Prije nego je upalimo prekrstimo se i poljubimo svijeću, na taj način iskazujući ljubav i poštovanje.

- Svakoj upaljenoj sveći prethodi, dakle, molitva Bogu, potsećanje na ličnost kojoj sveću namenjujemo, obično celivanje sveće i paljenje. A to da li ćemo upaliti manju ili veću sveću, da li ćemo upaliti samo jednu sveću i pomoliti se Bogu za celu našu porodicu ili sve upokojene srodnike i prijatelje, ili pak svakome ponaosob, zavisi često i od naših mogućnosti ili prostora u kome se sveće prislužuju, kaže otac Dušan.

Gdje za žive, a gdje za mrtve?

Često vjernici pitaju gdje se pale svijeće za "žive",a gdje za "mrtve". To pitanje Crkva je odredila riječima „Svi su živi i svi su jedno u Hristu Isusu“. To znači da nema razlike gde ćemo paliti sveće za zdravlje i spasenje,a gdje za upokojene, jer nema mrtvih u Gospodu.

- Uobičajeno je i to nije pogrešna praksa, da se na gornjim čiracima pali za zdravlje i spasenje bližnjih, a na onim donjim, za pokoj duša-objašnjava Nikolić.

Preporuka je da se uzimaju sveće od od čistog voska. Bolje je upaliti jednu voštanicu za sve, nego više parafinskih svijeća za svakog za koja se molimo, piše N portal.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.