Nisu znali da je izbio Drugi svjetski rat: Porodica više od 40 godina živjela u izolaciji, jedna ćerka je i dalje u divljini
Sibirska je tajga jedno od najizolovanijih mjesta na svijetu, a osim toga i vrlo je nezgodan teren za putovanje kroz nju kao i gotovo nemoguće mjesto za život. Kratka leta i duge hladne zime gotovo potpuno onemogućavaju nastanjivanje ljudi tamo, zbog čega je tajga u Sibiru jedno od najvećih nenaseljenih područja svijeta.
Područje od 8,1 milona kvadratnih kilometara prekriva čak 10 posto Zemljine kopnene površine, a njeni stanovnici su većinom medvjedi i lisice tokom dana, dok noću njome love vukovi.
Prosječna temperatura iznosi minus 5 Celzijusa, a rekordna izmjerena temperatura je 67,7 ispod nule. Vjerovatno ste čuli priče o japanskim vojnicima koji su se povremeno znali pojaviti iz džungle nesvjesni da je rat završio, no ovo je još nevjerovatnija priča - o porodici koja nije ni znala da je došlo do Drugog svetskog rata.
Nevjerovatna sudbina u neznanju je držala rusku porodicu koja je provela preko 40 godina u pustari Sibirske tajge, a na njih su 1987. naleteli geolozi istraživači. Saznali su da porodica Likov živi u potpunoj izolaciji decenijama. Oni su spadali u "Stare ritualiste", ogranak ruske Pravoslavne crkve koja se od matice razdvojila sredinom 17. veka zbog osude reformi. Pre 1936. porodica je živela u naseljenom delu Rusije, ali pošto je jednog od braće ubila sovjetska patrola, otac Likov okupio je svoju porodicu te su pobjegli u dubinu Sibirske tajge, a nakon tog dana nikad više nisu viđeni. Više od 40 godina tako je Karp Likov živeo u drvenoj kolibi koju je sam izgradio sa svojom suprugom i decom, svega nekoliko kilometara daleko od granice s Mongolijom.
Kad su se odlučili da odu u tajgu bilo ih je četvero - Karp i žena Akulina, sin Savin i kćer Natalija. U divljini je rođeno još dvoje dece, Dmitrij 1940. i Agafia 1943. Imali su knjige za molitvu i staru Bibliju, iz koje su deca naučila da čitaju i pišu.
Jeli su bobice, uzgajali vlastito povrće te šili odeću od tkanine koju su sami napravili. Naučili su kako da love bez puške, ali i bez strele. kad je Dmitrij odrastao, postao je pravi stručnjak za lov, toliko dobar da je bosonog lovio po zimi. U kasnim 1950-im usljed izuzetno teške zime porodica se suočila s glađu, a Akulina je oboljela i umrla, ostavivši supruga samog s djecom.
Kad su ih geolozi pronašli 1978. nisu mogli da vjeruju kako je neko preživio u tim uslovima, koji su bukvalno izgledali kao u Srednjem vijeku. Uprkos godinama izolacije, Karp ih je ljubazno dočekao te je odbio sve što su mu geolozi nudili, osim soli - koju nisu okusili duže od 40 godina. Naučnici su ih i informisali - oni nisu imali pojma da je izbio Drugi svjetski rat, da su ljudi sletjeli na Mjesec, a krstili su se na "moderna čuda" koja su geolozi imali sa sobom. Karp je bio posebno fasciniran, zurio je u providnu foliju koju su donijeli istraživači.
"Gospode, šta je to? Staklo je, ali se gužva", čudio se.
Na jesen 1981., trojce od četvero djece - Dmitrij, Natalija i Savin, umrli su u nekoliko dana razmaka jedno od drugog, demonstrirajući time veliku povezanost. Dvoje je pokosilo zatajenje bubrega, dok je Savin umrla od upale pluća. Geolozi su u nekoliko navrata dolazili u tajgu te nagovarali Karpa i njegovu kćer Agaifu da se usele s rođacima koji su živjeli oko 240 kilometara dalje, ali su oni to odbili. Karp je na kraju umro u februaru 1988., a jedina preživjela kćer Agaifa ostala je sama u drvenoj kolibi, prisiljena da se snalazi u divljini.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
