Koliko dugo bi trebalo čuvati dokaz o plaćenom računu

Kako bi se izbjegle takve i slične situacije, koje nerijetko znaju dovesti i do sudskih sporova, stručnjaci savjetuju čuvanje svih uplatnica i dokaza o plaćenim računima. Jer bez dokaza o uplati teško je dokazati da je do nje uistinu i došlo. Neke je, tvrde, dovoljno čuvati godinu dana, dok za druge preporučuju i do pet godina.

Budući da sve veći broj stanovnika danas praktikuje plaćanje računa posredstvom internetskog bankarstva, na kojem se lako može pronaći izvod računa koji je plaćen, to može pojednostaviti situaciju, ali samo ako se zna datum uplate, piše Večernjilist.ba. Stoga stručnjaci savjetuju da se na uplatnice koje se dobiju prije spremanja na čuvanje jednostavno napiše datum plaćanja.

Često se prilikom plaćanja računa znaju potkrasti i greške, poput pogrešno unesenog broja. Ako se to dogodi, firma kojoj se plaća račun neće imati provedeno plaćanje te će zasigurno poslati opomenu. Zbog takvih je situacija takođe važno sačuvati uplatnice koje dolaze kako bi ste lakše uvidjeli gdje je nastala greška i dostavili dokaz o plaćanju. Kada je riječ o rokovima čuvanja, preporuke su sljedeće: račune koji se plaćaju na mjesečnom nivou, poput onih za električnu energiju, grijanje, plin, internet ili telefon i slične komunalne usluge, trebalo bi se čuvati godinu dana.

S druge strane, dokazi o plaćenim kaznama za prekršaje u saobraćaju, kao i plaćena osiguranja i do pet godina. Stručnjaci i finansijski savjetnici kažu da bi trebalo račune čuvati i duže od spomenutih rokova.

Naime, praksa pokazuje da se znalo događati da stanovnici čuvaju račun, odrezak plaćenog računa godinu dana, nakon čega ga bace. Međutim, preduzeće koje isporučuje određenu uslugu pokrenula bi zapljenu upravo unutar tog perioda, ali bi osobi koju se tereti rješenje odnosno prijedlog o zapljeni često znali doći na adresu nakon tog roka.

Ako je osoba bacila dokaz o plaćenom računu, dolazi do problema jer se u tom periodu još uvijek ne može pozvati na zastaru s obzirom na to da, prema zakonu, ona nije nastupila, odnosno zapljenja je pokrenuta u ranijem periodu. Stoga se predlaže da se računi i odresci, zapravo, čuvaju deset godina. Upravo zato što je to vrijeme kad nastupa zastara za zapljenju. Inače, zastara za plaćanje režijskih troškova po ispostavljenim računima nastupa nakon proteka jedne godine.

Riječ je o sljedećim potraživanjima: naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva, potraživanje radiostanice i radiotelevizijske stanice za upotrebu radio i televizijskog aparata, potraživanje pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i poštanskih usluga, kao i druga njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima, ali i potraživanje pretplate na povremene publikacije, računajući od isteka vremena za koje je publikacija naručena.

Zastarijevanje teče iako su isporuke ili usluge produžene. Na svakom ispostavljenom računu za prethodno spomenute usluge po pravilu je određen rok u kojem pružaoc usluge traži od potrošača da plati troškove po ispostavljenom računu. Ako dužnik ispuni zastarjelu obvezu, nema pravo zahtjevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obaveza zastarjela.

Treba napomenuti da se zastara ne podrazumijeva, nego se potrošač na nju treba pozvati firmi koja je izdala račun, i to pisanim putem. Ako dođe do pokretanja postupka prisilne naplate, često se događa da firma koja pruža usluge uredno u zakonskom roku uruči tužbu u sud, a da ju sud zbog pretrpanosti tuženom uruči tek nakon 3-4-5, pa i 6 godina.

Prema ranije objavljenim podacima, oko 1,2 miliona komunalnih predmeta je na sudovima u BiH. Krajem svake godine u opštinske sudove širom BiH veliki broj tužbi pristigne od javnih komunalnih poduzeća.
 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.