Doktor otkrio šta ljudi zapravo vide na samrti: Jedna stvar se uvijek javlja svakom čovjeku

Kristofer Ker je doktor palijativnog zbrinjavanja u Njujorku i proveo je dugi niz godina pored pacijenata koji su bili na samrti. Govoreći za britanski „Miror“, on je otkrio kako su situacije i kod odraslih i kod djece bile različite.

Posvetivši svoju karijeru proučavanja iskustva ljudi na samrti, on je dokumentovao izvještaje o preko hiljadu pacijenata otkrivajući kakve su vizije doživljavali.

Prema dr Keru to omogućava pacijentima da razmisle o svojim životnim izborima i da se pomire sa svojom prošlošću. Oni mogu oživjeti draga sjećanja ili susrete sa nekim osobama koje im nude osjećaj utjehe i povezanosti.

Iskustva djece se znatno razlikuju od odraslih zbog ograničenog shvatanja pojma smrti. Djeca često koriste maštu pronalazeći utjehu u carstvu fantazije.

Dr Ker primjećuje da pojedinci koji su živjeli ispunjene živote uključujući i one koji su bili uključeni u nepravde imaju vizije povezane sa ljudima na koje su uticali, prenosi Kurir.

Gostujući u jednom podkastu, doktor Ker je podijelio priču o čovjeku u svojim četrdesetim godinama koji je veći dio života proveo u zatvoru zbog zavisnosti od droga, a imao je dijagnozu raka na vratu.

Čovjek je na samrti doživeo vizije ljudi koje je povrijedio u prošlosti što ga je dovelo do emocionalnog sloma. Nakon svih tih vizija pacijent je želio da vidi svoju ćerku i da joj se izvini, a onda je nakon pomirenja preminuo, prenosi Kurir.

Pacijenti na samrti, kako otkriva Ker, ne poriču loše i bolne stvari koje se dešavaju, već se suočavaju sa njima. On otkriva iskustvo jednog pacijenta koji je uspio da zaspi nakratko, a onda je doktoru otkrio šta je sanjao. Priznavši mu kako je sanjao „sjajan san“ pacijent je sa doktorom podijelio da je to bio trenutak kada je dobio otpusnu dokumentaciju.

„Imao je san vjerovatno o Normandiji i nekog vojnika koji mu je rekao“ doći ćemo po tebe”, kaže doktor.

Čovjek je nakon toga mirno spavao i preminuo u snu.

Ono što je dakle zajedničko za sve ljude, nezavisno od broja godina, jesu sjećanja koja izlaze na vidjelo i koja bivaju jača.

On otkriva da na kraju života možete vidjeti tzv. „postraumatski rast“, gde pozitivni elementi prethodnih teškoća izlaze na vidjelo. Djeca u tim slučajevima često vide životinje koje im šalju poruku „da su voljene i da nisu same“.

Opisujući još jedno iskustvo doktor je otkrio kako je djevojka vizualizovala čitavu scenu u bolničkom krevetu zamišljajući zamak, bazen i životinje oko sebe. Na pitanje šta to za nju predstavlja, odgovorila je: „Sigurno mesto“.

U nastavku pogledajte video doktora Kera u kom sve objašnjava:
 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.