Novac čuvala na čudnom mjestu: Bogatašica nije izašla iz sobe 24 godine i nije se kupala

Kada je 93-godišnja Ajda Vud otvorila vrata svog apartmana u hotelu Herald Skver u Njujorku u junu 1931. godine tražeći pomoć, to je bio prvi put da je izašla iz svoje sobe za skoro četvrtinu vijeka.

"Moja sestra je bolesna. Pozovite doktora. Mislim da će umrijeti", vikala je Ajda, tvrdilo je osoblje hotela.

Direktor hotela i doktor požurili su u apartman 152, gdje je sestra gospođe Vud Meri Mejfild ležala mrtva na sofi. Direktor i doktor vidjeli su mrtvu ženu, ali stan koji je bio u jezivom stanju.

Apartman 152 bio je natrpan stotinama buđavih kutija, požutelim novinama, drvenim kovčezima, đubretom, stotinama starih kutija za krekere i trulom hranom koja se nalazila pored neprocjenjivih umjetničkih dijela i nakita. I tako je počelo fascinantno putovanje advokata da razotkriju misteriju Ajde Vud, slabe starice koja se prijavila u hotel Herald Skver i tamo ostala 24 godine.

Hotelske sobarice nisu se zamarale čišćenjem apartmana 151-152. Jedini znaci života koje su ikada vidjeli u njima bili su kada bi se, povremeno, pojavila slaba stara ruka da preda čaršave za pranje, ili da prihvati namirnice koje bi isporučili svake nedjelje – jaja, slaninu, mlijeko i krekere.

Sa Marininom smrću i otkrićem prljavštine i gomilanja u prostoriji, Ajda je premještena u drugu sobu sprat niže dok su advokati istraživali slučaj.

Ko je bila Ajda Vud?
Nije prošlo mnogo prije nego što je senzacionalna priča gospođe Vud postala udarna tema u Njujorku.

Naime, gospođa Vud bila je udata za jednog od najbogatijih i najcjenjenijih biznismena Njujorka. Novine su pisale da je žena koja je tvrdila da je "švorc" zapravo bila bivša bogatašica iz visokog društva koja se sakrila od svijeta poslije smrti svog muža.

Kada se Ajda Mejfild (19) pojavila na društvenoj sceni Njujorka u junu 1857. godine, tvrdila je da je odrasla u Luizijani. Imala je nekoliko udvarača, ali joj je za oko zapeo samo jedan muškarac: Bendžamin Vud, 37, izdavač Njujork Dejli Njuza i brat gradonačelnika Njujorka Fernanda Vuda. Bila je odlučna da ga zavede, pa mu je napisala pismo (to nisu radile dame u 19. vijeku).

"Pošto sam često čula za vas, usuđujem se da vam se obratim. Mislim da bih, pošto sam nova u gradu i u 'affairs de coeur', mogla sklopiti prijatan odnos sa vama; onoliko dugog trajanja koliko smatrate potrebnim da ga imate. Vjerujem da ne izgledam izuzetno loše, niti neprijatno. Možda ne baš tako zgodna kao dama koja je trenutno sa vama trenutno, ali ja znam malo više, a postoji stara izreka – 'Znanje je moć'. Ako želite razgovor, pošaljite pismo na broj Brodvej PO Njujork navodeći u koje vrijeme možemo da se nađemo", stajalo je u pismu.

Ajda je željela da bude nova ljubavnica gospodina Vuda. Takođe je znala da nema šanse da ga upozna jer nije bila u krugovima njujorških bogataša. Slanjem navalentnog pisma nije imala šta da izgubi. Pismo je očigledno "uradilo posao" jer je gospodin Vud pristao da upozna Ajdu koja mu je rekla da je ćerka Henrija Mejfilda, proizvođača šećera iz Luizijane, i da je njena majka potomak grofa od Kraforda, piše "Telegraf".

Mr Vud se brzo zaljubio u tamnokosu ljepoticu i nije prošlo mnogo vremena prije nego što mu se pridružila na društvenim događajima među njujorškom elitom. Pisalo se da je upoznala Abrahama Linkolna i plesala sa princom od Velsa kada je posjetio Njujork 1860. Nije poznato da li je Bendžaminova supruga znala za njegovu dugogodišnju ljubavnicu, ali, kada je umrla 1867. godine, on se oženio Ajdom.

Brak Vudsovih nije bio srećan, zbog Bendžaminove zavisnosti od kocke. Provodio bi sate kockajući svoje bogatstvo u svom omiljenom klubu, a jedne noći je kao ulog stavio svoju medijsku imperiju Dejli Njuz. Te noći sreća je bila na njegovoj strani i nije izgubio svoju najvažniju imovinu.

Gospođa Vud, koja više nije željela da trpi Bendžaminovo kockanje napravila je dogovor sa njim.

Ako odbije da prestane da se kocka, onda joj mora dati polovinu svog dobitka i platiti joj kad god izgubi.

Njen pametan ugovor sa mužem značio je da su na kraju sva njegova imovina i poslovi bili prepisani na nju. Svoje "dobitke" je mudro uložila u akcije i akcije. Ipak, nije uvijek gubio. Kako se navodi, jedne noći je raširio 104.000 dolara preko njihovog kreveta i zamolio je da ih prebroji.

Smrt bogataša
Kada je gospodin Vud umro 1900. godine, Njujork tajms je napisao: "Gospodin Vud nije posjedovao nikakvu nekretninu i da je njegova lična imovina bila male vrijednosti". Godinu dana nakon smrti svog muža, gospođa Vud je prodala Dejli Njuz izdavaču Njujork Sun-a za više od 312.000 dolara. (Takođe je pomogla u uređivanju i objavljivanju novina).

Zatim, 1907. godine, postajala je sve paranoičnija zbog gubitka novca u finansijskoj panici (poznatoj i kao bankarska panika) i žurno je povukla sav svoj novac iz banaka. Kako se navodi, gospođa Vud je izašla iz banke sa oko milion dolara uguranim u torbu za kupovinu. Prodala je svu svoju imovinu, kao i vrijedne predmete poput uljanih slika, tapiserija, namještaja i skulptura.

Kada se prvi put Ajda Vud pojavila na recepciji u hotelu u Harold Svkeru prišla je i rekla da nije sigurna koliko će dugo tu ostati. I tu je ostala sve dok nije bila primorana da ponovo izađe napolje na dan smrti svoje sestre. Kada je otvorila vrata za svijet, svijet je ušao, prenosi "Irish Time".

Život Ajde Vud poslije smrti sestre
Nakon Marijine smrti, advokati su počeli da sklapaju neobičnu slagalicu života gospođe Vud i, čak i dok je govorila ljudima da je siromašna i da nema gdje da živi, ubrzo je postalo jasno da je ona veoma bogata žena.

Još tragova pojavilo se dok je smeće raščišćavano: kovčezi prepuni nakita, fina čipka iz Irske, Venecije i Španije, desetine haljina, ogrlica, narukvica, satova, tijara i neunovčenih zlatnih sertifikata. U staroj kutiji za cipele bilo je 257.000 dolara u gotovini, a 520.000 dolara zakačeno za džep stare kućne halje.

Bilo je i na desetine neunovčenih čekova za dividende, zlatnih sertifikata koji datiraju iz 1860-ih. Dijamantska ogrlica vrijedna 41.000 dolara pronađena je skrivena u staroj kutiji.

Što se tiče gospođe Vud, njena lična higijena je bila užasna jer se nije kupala nekoliko godina. Ona se ipak pobrinula za svoje lice; gušeći kožu vazelinom svaki dan. Kada ju je advokat Morgan O’Brien prvi put ugledao na nju, rekao je Koksu da je lako reći da je nekada bila nevjerovatno privlačna.

"Njen ten, uprkos godinama, bio je kremast i ružičast i bez bora kao i svaki drugi koji sam ikada vidio. Bio je to u boji slonovače, njen profil je bio kao divna kameja", rekao je O’Brajen.

Inače, uz stotine tegli vazelina, bilo je jasno da gospođa Vud voli kubanske cigare i burmut iz Kopenhagena, a što se tiče njene "ćerke" Eme, otkriveno je da je ona zapravo mlađa sestra gospođe Vud koja je živjela u hotelskom apartmanu do kasnih 1920-ih prije nego što je umrla od bolesti 1928.

Ajda je umrla u 93.godini, u martu 1932, prenosi Nova.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.