Ukoliko imate osjećanje krivice i bezvrijednosti, primjenite ove metode oslobađanja od stresa

Kako razlikovati blagu od umjerene i teške depresije i na koji način možemo sebi pomoći u ovoj napetoj svakodnevnici otkriva nam uvaženi stručnjak, specijalista psihijatrije prof. Dr Slavica Đukić Dejanović.

Infekcija KOVID-19  praćena  „tihom pandemijom“ mentalnih problema kod ogromnog broja ljudi na svijetu, zbog čega je neophodno odrediti adekvatne mjere sprečavanja, ranog otkrivanja, valjanog ublažavanja i liječenja simptoma, kao i sugestije za korektno funkcionisanjae osoba koje su pogođene ovim problemom. 

Sprečavanje i ublažavanje simptoma depresivnosti se posebno odnosi na  tri rizične grupe osoba i to onih:

    • Kod kojih je konstatovana infekcija kovidom
    • Koji su, iz profesionalnih razloga, u prvoj liniji kontakta sa oboljelima 
    • Koji su izgubili svoje najbliže zbog smrtnog ishoda tokom infekcije ili onih koji strepe da će izgubiti svoja   radna mjesta zbog novonastale situacije. 

Broj osoba koje imaju potrebu za stručnom podrškom i broj raspoloživih stručnjaka za mentalno zdravlje tokom pandemije nisu usklađeni. Prvih je sve više, a drugih, zbog angažovanosti u Kovid sistemu, bolesti ili izolacije je manji. 

Posebno pažnju treba obratiti na simptome depresivnosti. Istraživanja pokazuju da tokom pandemije jedna od deset osoba izvještava o sopstvenom depresivnom raspoloženju. Ova konstatacija ima  univerzalni karakter, tipična je za čitav svijet, što je pokazala  američka studija*. U prvoj polovini 2019. godine 6,6% testiranih imalo je simptome depresije. U maju 2020. godine  taj procenat je iznosio je 24.4 % , a u decembru 2020. godine čak je bio preko 30 %. Depresivna osoba je nesrećna, utučena, tužna, očajna i bespomoćna. Da bi se konstatovala depresivna epizoda, simptomi kod oboljelog traju najmanje dvije nedjelje. Kriterijumi za određivanje intenziteta (težine) depresivne bolesti su jasno definisani, te sama epizoda može biti blaga, umjerena i teška.

Broj simptoma zapravo određuje težinu kliničke slike. „Tipični“ simptomi depresije su: depresivno raspoloženje, gubitak interesovanja ili zadovoljstva i smanjenje energije ili pojačan zamor. U takozvane „ostale“ simpotome depresije spadaju: pad koncentracije, smanjeno samopouzdanje, osjećanje krivice i bezvrijednosti, pesimističan pogled na budućnost, poremećaj ciklusa spavanja i budnosti, poremećaj apetita, sklonost ka samopovređivanju ili suicidu… Među psihološkim simptomima javlja se nemogućnost uživanja, perfekcionizam, pesimizam, neodlučnost, kognitivna distorzija (pojava da neko negativno doživljava stvarnost, pa pojačava negativne misli i emocije). Ponašanje koje otkriva depresiju jeste plačljivost, svadljivost, izlivi bijesa, socijalno povlačenje, radoholično ponašanje ili zloupotreba supstanci. Česte su stomačne, seksualne, kardiološke smetnje, kao i bolovi u različitim dijelovima tijela.

Dijagnostikovanje blage depresivne epizode, podrazumijeva da osoba ispoljava najmanje dva „tipična“ simptoma i dva simptoma koje nominujemo kao „ostali“ simptomi. Kada je u pitanju umjereno teška epizoda, osobu karakteriše, najmanje dva „tipična“, ali i najmanje 4 takozvana „ostala“ simptoma, dok se teška depresivna epizoda karakteriše ispoljavanjem sva 3 „tipična“ i najmanje 5 takozvanih „ostalih“ simptoma.  

Šta nacionalni i međunarodni vodiči preporučuju za tretman depresije. U tretmanu blage depresivne epizode kao i kratkotrajne, depresije odraslih - prva linija nisu antidepresivni lijekovi. (kod blage depresivne epizode primena medikamenata je jedino opravdana ukoliko je kod oboljelog bilo prethodnih epizoda umjerenog ili teškog inteziteta i kad simptomi traju duže od dva do tri mjeseca). Osobe sa blagom depresijom dobro reaguju na savjetodavne stručne intervencije,  primenu psihoterapije i suplementa kao što je Tensilen® na bazi SAMe​ (prirodna supstanca važna za stvaranje hormona serotonina, noradrenalina i dopamina -  koji su važni za dobro raspoloženje) i kompleksa B vitamina. 

Oboljeli sa umjerenim ili teškim oblicima depresivne epizode iziskuje pregled i dijagnozu psihijatra, i u sklopu terapijskog tretmana treba da dobiju antidepresiv. Znanja o depresivnosti i depresivnim epizodama, kao i o težini patnji osoba sa depresijom treba poboljšati među zdravstvenim radnicima, ali i u opštoj populaciji. Od pomoći bi mogli biti edukativni programi u okviru kojih bi i zdravstveni radnici i osobe sa tegobama mogle da savladaju relativno jednostavnu primjenu testova za samoprocjenu depresivnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.