Istina o nasilju: Kako zaštititi svoje dijete prije nego bude prekasno
Gledati svoje dijete kako prolazi kroz fizičku ili emocionalnu bol izazvanu nasiljem ili "cyberbullying-om" može biti srceparajuće.
Mnogi roditelji nisu sigurni odakle da počnu u zaštiti svoje djece od nasilja ili nisu svjesni da li su njihova djeca žrtve, posmatrači ili čak počinioci štetnih ponašanja.
U ovom tekstu ćemo vam pružiti korisne savjete o tome kako prepoznati, spriječiti i nositi se s nasiljem.
Šta je nasilje?
Nasilje je prepoznatljivo po tri karakteristike: namjera, ponavljanje i moć.
Osoba koja maltretira ima namjeru da nanese bol, bilo fizičkom silom ili štetnim riječima i ponašanjem, i to radi više puta.
Fizičko nasilje je češće kod dječaka, dok su djevojčice sklonije psihološkom nasilju.
Djeca koja su najranjivija suočavaju se s većim rizikom od nasilja. To su često djeca iz marginalizovanih zajednica, siromašnih porodica, djeca s različitim rodnim identitetima, djeca s invaliditetom ili djeca migranti i izbjeglice.
Nasilje se može dogoditi i licem u lice, ali i onlajn, gdje može ostaviti trajne posljedice.
Zašto je važno intervenisati ako vaše dijete trpi nasilje?
Nasilje može imati dugotrajne posljedice na djecu, uključujući emocionalne i mentalne probleme poput depresije i anksioznosti, što može dovesti do zloupotrebe supstanci i pada u školi.
Cyberbullying može doprijeti do žrtve bilo gdje i bilo kada, stvarajući duboku štetu jer može brzo dosegnuti široku publiku i ostaviti trajni trag onlajn.
Kako spriječiti nasilje?
1. Obrazujte svoju djecu o nasilju: Što više znaju o nasilju, lakše će ga prepoznati, bilo da se dešava njima ili nekome drugome.
2. Razgovarajte otvoreno i često s djecom: Što više razgovarate o nasilju, djeca će se osjećati ugodnije da vam kažu ako ga primijete ili dožive.
3. Pomozite svom djetetu da bude pozitivan uzor: Učite ih da budu inkluzivni, ljubazni i da podrže vršnjake u situacijama nasilja.
4. Izgradite samopouzdanje kod djece: Upišite ih u aktivnosti koje vole i gdje mogu steći prijatelje sa sličnim interesima.
5. Budite uzor: Pokažite im kako tretirati druge s poštovanjem, uključujući i online ponašanje.
6. Budite dio njihovog online iskustva: Upoznajte se s platformama koje koriste, upozorite ih na rizike i objasnite povezanost online i offline svijeta.
Znakovi nasilja na koje treba obratiti pažnju
Ako niste sigurni da li je vaše dijete žrtva nasilja, obratite pažnju na emocionalno stanje vašeg djeteta.
Neki znakovi uključuju:
- Fizičke ozljede poput neobjašnjivih modrica ili ogrebotina
- Strah od odlaska u školu ili izbjegavanje školskih aktivnosti
- Anksioznost, nervoza ili pretjerana opreznost
- Nagli gubitak prijatelja ili izbjegavanje društvenih situacija
- Gubitak ili uništenje ličnih stvari
- Slaba akademska uspješnost
- Problemi sa spavanjem ili noćne more
Šta učiniti ako je vaše dijete žrtva nasilja?
1. Slušajte ih smireno i otvoreno: Fokusirajte se na to da ih čujete i podržite, a ne na traženje uzroka nasilja ili rješavanje problema odmah.
2. Pružite im podršku: Recite im da im vjerujete, da nije njihova krivica i da ćete zajedno pronaći rješenje.
3. Razgovarajte s nastavnikom ili školom: Ne morate se suočiti s nasiljem sami. Pitajte školu da li ima politiku o nasilju ili kodeks ponašanja.
Šta ako je vaše dijete maltretiralo drugo dijete?
Ako sumnjate da vaše dijete maltretira druge, važno je razumjeti razloge iza njihovog ponašanja.
Djeca koja vrše nasilje možda žele da se uklope, traže pažnju ili se nose s vlastitim problemima.
1. Komunicirajte: Razumijevanje zašto vaše dijete postupa tako pomoći će vam da ih podržite.
2. Radite na zdravim načinima suočavanja: Pomažite im da razviju konstruktivne načine reagovanja u situacijama koje ih frustriraju.
3. Dajte posljedice i prilike za popravak: Ograničite aktivnosti koje podstiču nasilje i ohrabrite ih da se izvine vršnjacima.
Nasilje je ozbiljan problem, ali sa pravim pristupom i podrškom, moguće ga je zaustaviti.
Otvorena komunikacija i uključenost roditelja ključni su za zaštitu djece i izgradnju sigurnog okruženja za njihovo odrastanje.
Autor teksta je specijalista psihijatrije
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
