Magija na minus 196 stepeni Celzijusa
Prva i jedina prodavnica sladoleda na svijetu koja je dobila "Mišelinovu zvjezdicu" nalazi se na Tajvanu, u gradu Tajčung. Kako je lokal koji se ističe po ovom hladnom desertu dobio jedno od najprestižnijih priznanja u svijetu ugostiteljstva?
Izgled prodavnice, napravljene od jednostavne sive fasade, kao i način na koji se serviraju sladoledi dobro predstavljaju ime lokala: "Minimal". Ovo je prvo i jedino mjesto koje ima toliko jedinstven koncept ovog deserta, da je zaslužilo "Mišelinovu zvjezdicu".
"Fokusirajući se na led i sladoled, restoran vješto slaže ukuse i teksture kroz temperaturne varijacije i kreativne kombinacije, koristeći jedinstvene lokalne sastojke s Tajvana", piše u zvaničnom "Mišelinovom vodiču".
"Pedantno osmišljeni ukusi, delikatesne i zrele, vješte tehnike sve su nas impresionirale i dostigle viši nivo koji zaslužuje zvjezdicu."
Sve je počelo kada je osnivač Arvin Van otkrio da je opsjednut ledom, još od djetinjstva. Bio je fasciniran osjećajem kocke leda koja dodiruje jezik, pa blagom slatkoćom filtrirane vode koja se otkriva dok se topila, pa je počeo da eksperimentiše s ukusima i dodavao je različite namirnice u zamrzivač.
"Zaista volim samo led. Ne osjećam isto prema drugim desertima. Tako da sam samo želio da napravim led, ali to nije moguće činiti u restoranu, ne možete samo da služite led kao desert tokom cijele godine," rekao je Van za Si-En-En.
Dodao je da deserti često nisu istaknuti u restoranima, ali da je on to želio da promijeni, pa je otvorio "Minimal" 2021. godine. Naziv se odnosi na mali broj elemenata u sladoledu, od šećera do proteina, zbog kojih je tekstura glatka, a izgled privlačan.
"Minimalistički dizajn može izgledati veoma jednostavno, ali je izuzetno složen ako ga razumjete", kaže Van. "Slično pripremanju sladoleda, minimalizam prolazi kroz veoma složen proces planiranja."
U ponudi postoji šest nesvakidašnjih ukusa sladoleda koji se stalno ažuriraju. Nedavne opcije su biluočun (vrsta zelenog čaja) sa šećernom trskom i biljkom Angelikom, kao i borove iglice sa uljem sjemena kamelije i zelenim tajvanskim biljem.
Postoji i set menija od sedam jela, u kojima stoji hrana pripremljena na različitim temperaturama, uglavnom ispod nule. Struktura menija se malo mijenja tokom godine, ali se sastojci i teme mijenjaju u zavisnosti od godišnjih doba.
Svako jelo je nazvano po temperaturi na kojoj se servira, a trenutni meni počinje poluotopljenim predjelom, na nula stepeni Celzijusa. Zatim će gosti imati prvo i jedino toplo jelo u obroku - knedlu od pirinča u sendviču između dvije hrskave palačinke, na oko 180 stepeni Celzijusa.
Sledeće na redu su ledene lizalice, pripremljene na minus četrdeset stepeni Celzijusa, sa ukusom đumbira. Onda se služi jelo od viskija, ananasa, magnolije, sladoledom od zmijske trave... Poslednji obrok se priprema na minus 196 stepeni Celzijusa, a servira se u posudi sa tečnim azotom ili ledom.
"Većina ljudi je manje upoznata sa temperaturama ispod nule i misli da su sve iste, ali nadam se da ću pronaći način da im pomognem da razumiju razlike", kaže Van.
Na primjer, lizalica đumbira ima hrskavu teksturu koja se topi mnogo sporije od normalnog leda i raspršuje se kao komad pahuljaste šećerne vate kada se pojede. Da bi stvorio ovakvu teksturu, Van je morao da pronađe način da ubrizga više vazduha u lizalicu i da je zaledi na adekvatnoj temperaturi.
Dodaje da dobijanje ispravnog ukusa i mirisa može biti izazov, zato što većina leda nema mnogo arome, pa je i miris namirnica skoro neaktivan ispod nule. Zbog toga nekada dodaje sastojke intenzivnijeg ukusa, poput mente. Ipak, Van kaže da je glavni cilj da njegovi gosti nauče da uživaju u ledu i da se ponovo osjećaju kao da kada su prvi put probali sladoled.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
