Mišo Bartulica, osnivač i gitarista “Bolera” : Godine prošle niz naše obraze, al pjesme ostale

Svijet je dvosmislen ili bolje reći četvorosmislen i idealan za korporacije, politiku i banke. Običan čovjek je zbunjen. Ostaje nam da sanjamo, ako nismo zaboravili šta to zaista znači.

Kazao je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” osnivač i gitarista poznate grupe “Bolero”, koja već nekoliko godina radi u novom sastavu. Prije nekoliko dana nastupili su u Sarajevu. Pripremaju novi album “Avatarov grijeh”, te planiraju i koncerte na radost mnogih koji su ih onomad slušali,  ali i za sve one koji možda tek treba da se upoznaju sa njihovim pjesmama. Osvrćući se na koncert u Sarajevu, Bartulica je istakao da su sve te neke pjesme ostale negdje u vremenu, da ni sam nije siguran kako su uspjele da ostave takav trag.

- Tako su prošle te “godine niz naše obraze”, a pjesme su ostale, ni sam ne znam kako. Na koncertu u Sarajevu, u prvih 15 redova, sa usana i iz očiju ste mogli da čitate da su te pjesme ostale, duboko u ljudima. Nestvarno - rekao je Bartulica.

GLAS: Mnoge generacije su odrasle uz pjesme “Bolera”. Kakav je osjećaj znati da ste svojom muzikom i pjesmama ostavili takav trag na ljude?

BARTULICA: Vrijeme će pokazati, kako se kaže često, a vrijeme je bilo na našoj strani. Ne razmišljate o tim stvarima dok stvarate pjesmu ili snimate, naravno. Naši počeci su bili teški. Spomenuću Slobodana Vujovića-Vuju, tadašnjeg muzičkog direktora “Diskotona”. Ništa ne bismo snimili nije bilo Vuje. Činilo da pjesme nemaju perspektivu, ali sam vjerovao u ono što radimo, sa velikom dozom arogancije prema onima koji to nisu prepoznali. Nisu prepoznali ni Miletove vokalne mogućnosti, a ni moje autorske. Zahvalan sam Vuji na tom “negubljenju vremena”. Nedavno, na koncertu u Sarajevu, u 15 prvih redova skoro da nije bio niko iznad 17 godina i sa usana i iz očiju čitate da su te pjesme ostale, duboko u tim ljudima. Nestvarno.

GLAS: Imamo li danas takav odnos prema muzici, prema novoj muzici koja nastaje i s kojom se susrećemo ili možda svemu treba vremena da “odstoji”?

BARTULICA: Pitanje nametnute paradigme kojoj bi svi trebalo da žive i razmišljaju, to vas “tjera” da se zamislite nad onim što radite - prilagoditi se i uhljebiti ili ostati svoj i ući u rizik da ostanete bez posla  i egzistencije. Odete u poznatiju diskografsku kuću, i tamo vam kažu da treba da izbacite gitare iz pjesama, jer one nisu više “in” i nisu poželjne kao instrument, jer su agresivne. Često sam razmišljao o smislu svega što bi trebalo napraviti, pogotovo o konstrukciji pjesama za novi album. Ja sam, kao autor i aranžer uvijek tražio prostor da pjesma zvuči zanimljivije i drugačije, da bi oni koji slušaju bolje otkrili sve one “sitne slike” koje nisu odmah vidljive. Često i o smislu pjesama koje bi tražile više pažnje kod slušanja jer su vremena “prebrza” ili bolje reći “prenervozna” da bi neko imao vremena za pažljivije slušanje. Mlade generacije kao da su osvještenije ili mi se čini.

GLAS: I kako danas, za razliku od nekoliko decenija unazad stvarate novo za “Bolero”?

BARTULICA: Moj način je isti, oduvijek - čujem, pa tek onda radim ili pišem. Našao sam neke mehanizme kojima malo više podignem nivo koncentracije , i iz te pozicije bolje vidim i razmišljam i čujem.  To je pozicija gdje sam apsolutno sam sa sobom. Prostor koji nas okružuje nije više samo ovo naše ovdje, praktično smo “svugdje i nigdje”, jer je to u “globalni svijet” koji živimo.

GLAS: Kolika je razlika u vremenu i motivaciji i inspiraciji okolnim svijetom, ljudima?

BARTULICA: Opet ista logika i za motivaciju i inspiraciju. Tu, u  takvom okruženju nađete sve i ništa ako tako želite. Vremena su se promijenila, najviše zahvaljujući sofiticiranoj tehnologiji u kontekstu upotrebe androida i brze komunikacije koju takav uređaj i kompletna tehnologija omogućava. Ako posmatrate svijet kakav jeste, možete imati i motivaciju i inspiraciju na sličan način kao i prije, ako to radite bihejvioristički. Neke teme će ostati vječne i vezane za ono što je u nama, bez obzira na okolinu. Virtualni svijet će nuditi mogućnost percepcije tog istog osjećaja samo u formatu holograma. Bazični osjećaj je iskonski i još je srce vladar.

GLAS: Šta je vama najdraže ili najbliže što se pjesama koje ste napisali tiče?

BARTULICA: Pjesme u kojima sam uspio dohvatiti veliku dinamičku razliku od 0-100,  posebno u emotivnom smislu, a to su “Koščate ruke” ili “Zašto umiru proleteri”. To je pjesma na kojoj je usnu harmoniku svirala Jadranka Stojaković. Bilo je to baš pred njen odlazak u Japan. Družili smo se u to vrijeme pa je govorila “ma nije mi jasna tvoja ideja za ovu pjesmu”.  

Htio sam da ritam bubnja svira uvod u pjesmu desetak minuta, kroz određene jeke i prostore, kao zatvorske hodnike na Golom otoku, jer je Jesenjin iz nekog razloga bio omiljen među zatvorenicima i zvali su ga “kralj pjesnika”. Nakon tih 10 minuta ritma u jednom momentu Jadranka počinje svirati malu usnu harmoniku. Taj moment je tako uvjerljiv i ogoljen, “siromašan”, a ponosno veliki, dovoljan sam sebi da bi ga sve ostalo dodatno poništilo. To su slike o kojima govorim i na osnovu kojih slažem priču. Odrezali smo sa trake ambijetalni uvod od 10 minuta kasnije i pjesma kreće od usne harmonike. U diskografskoj kući je rečeno da je to  previše eksperimentalno za takav album. Pjesma je svakako bila zabranjena javno, za eter, tada odmah prije izlaska ploče i nisu svi bili za zabranu. Konotacija je bila pozitivna i samo detekcija onoga što bi nas odvelo u bolje i iskrenije društvo, a to je apsolutna umjetnost i dobronamjernost.

GLAS: Nedavno ste nastupili u Sarajevu, najavili ste novi album “Avatarov grijeh”, a na koncertu ste predstavili istoimenu pjesmu. Šta možete da nam kažete o albumu?

BARTULICA: “Avatarov grijeh” je još jedan konceptualni album. Meni kao autoru taj koncept daje slobodu. Držim se glavne teme. To je možda nezgodno, ali mi pored te “glavne ulice” sve “sporedne ulice” kojima prolazim daju veću slobodu i širinu. Na kraju stignem tamo gdje sam naumio, samo malo dužim putem. Pjesme poput “Smisao života”, “Ljubov, “Vrijeme'“ su karakteri sami za sebe, a opet u nekom konceptualnom smislu su jedno i dio albuma. Tu se čuje i “bolero”, ali i ono nešto oko nas, vrijeme koje živimo i koje traje.

GLAS: Kada će biti objavljen? Kakav “Bolero” možemo da očekujemo na ovom albumu?

BARTULICA: Produkcijski - to je novi momenat. Moj razgovor sa samim sobom odlučuje dosta toga važnog u pjesmama. Nekad u intonaciji tražim boju bez obzira na logiku vokala. Taj eksperiment se do sada pokazao dobro. Album je  i u miks fazi, a i u snimanju. Krajnji miks zamišljam na jesen. Postoje opcije istih pjesama na francuskom jeziku. Album na francuskom ćemo završavati odmah nakon ovoga.  Na francuskom pjesme zvuče nevjerovatno. Za vezu između našeg i francuskog  “kriv” je Dragoslav Bikić - Šeki, moj stari prijatelj koji živi u Parizu.

GLAS: Kako gledate na koncept slave, koliko je to važno, ko je danas slavan i zašto je toliko toga na pogrešnoj strani?

BARTULICA: Ta “slava” pripada onima koji i nisu slavni, nego samo misle da jesu. To vam je kao rijaliti šou, dok traje, vi ste popularni i “slavni”, a čim prestane, niko vas se i ne sjeća. Pod uticajem medija sve je moguće i ne odnosi se to samo na naše prostore, to je 'globalno zahlađenje'. Tako je to i sa svim ostalim segmentima života. Ako ste dio lobija ili određene muzičke korporacije, zarađujete i imate novac bez obzira što nemate sluha ili dara za pjesmu. Većina medija ide linijom manjeg otpora, na žalost svih onih koji bi mogli i hoće i više i bolje. Ne znam kako to da uporno degradiranje pravih vrijednosti tako prisutno.

GLAS: Mile Anđelić je, možemo slobodno da kažemo jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih glasova na našim prostorima. Gdje je sada taj glas kojeg su mnogi voljeli?

BARTULICA: Mile Anđelić je jednostavno nezamjenjiv.  Ni Mile bez mene ne zvuči kako treba, niti ja bez Mileta imam pjesmu kako treba. Mile je bio u Bazelu, živio i radio, ne znam da li je još tamo.

Naš sadašnji vokal Toni Popović i sam kaže da je zbog svega ovo za njega poseban izazov i motivacija. Tonijev glas je poseban.  Na dobrom smo putu i radimo već dugo na svim vokalnim elementima i tehnikama. Toni će u karakteru, isto tako, biti teško zamjenjiv za sve ovo što sada snimamo i radimo.

Planovi i nastupi

GLAS: Kakvi su trenutni planovi što se koncerata tiče i da li je u planu koncert u Banjaluci?

BARTULICA: Naš prioritet je da završimo album. Naslovna pjesma je u fazi miksa. Treba da završimo spot za pjesmu i da to bude najava za album.

Nakon toga odmah ćemo krenuti u promociju albuma, ali i promociju prve kompilacije. Ljubljana je prva, novu priču otvaramo u Sloveniji. Ovih dana se otvorila mogućnost za koncert u Banjaluci. Prijedlog je bio da nas koncert bude na dan početka studentske školske godine. To bi bio početak oktobra. Za koji dan ćemo znati detaljno. Bolero sada ima 17 muzičara. Plan je da i dalje radimo na ovaj način, tako da bi na koncertu u Banjaluci bili soprani Borjana Mikavica i Tamara Gojković, alt - Stojana Marjanović i Tatjana Udovičić, tenor: Dušan Pokrajčić i Aleksandar Pokrajčić, bas - Siniša Matić-Kovačević i Jovan Erceg .

Tu su i trube Ranko Pavić i Milica Čavić, harmonika - Darko Ružičić,  akustična i električna gitara - Nemanja Čordić i ton majstor Vladimir Vladetić. Vokal je Antonio Popović, bas gitara Vedran Kalinić, klavir Dino Olovčić, bubanj David Mihaljević i ja kao gitarista. Moram spomenuti i šefa katedre za klavir u Banjaluci Arsena Čarkića, koji je u ovom projektu od početka imao mentorsku ulogu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.