Damir Urban, muzičar, u susret nastupu u banjalučkom KSB-u: Muzika od nas traži i zaslužuje više

Jelena Stanić
Damir Urban, muzičar, u susret nastupu u banjalučkom KSB-u: Muzika od nas traži i zaslužuje više

Muzike je više nego ikad i nikad gore i lošije. Muzika danas služi isključivo za zabavu, kao što i film služi za zabavu. Filmska industrija se pretvorila, brzom montažom i glupom pričom, zapravo u trejlere. Pretvorila se u podloge za što lakši i ugodniji prolazak kroz dan. Dok kupujemo, imamo lijepu muzičku pozadinu, saundtrek za naše tupave živote kakve svi živimo. Sami smo ih izgradili i sami smo krivi za sve što nas okružuje i što nam to radi.

Rekao je ovo u razgovoru za "Glas Srpske" muzičar Damir Urban, koji će sutra nastupiti u Klubu studenata Banjaluka. Nastup će početi u 21 čas.

- Muzika je veća stvar i traži od nas više i zaslužuje više. Muzika možda ne mora da bude dobra i pametna, ako ne može, ali mora da bude uzbudljiva. GLAS: Nakon skoro tri decenije na sceni, šta je danas prema vašem mišljenju potrebno da bi pjesma postala hit?

URBAN: Ne znam šta je potrebno danas da pjesma bude hit. Imate na radiju pjesme koje se izvode non-stop, prve su na top listama, ali kada taj izvođač treba da napravi koncert i stavi plakate u neki grad dogodi se da je koncert odgođen jer nema interesa. Sada dolazimo do toga kako je moguće da neko ima najveći hit, a nema publike. Muzika postaje čista ugoda i zabava. Ne daj bože da te malo uzburka i da prizove u tebi neke dublje osjećaje ili te natjera na razmišljanje.

GLAS: Da li se sada prednost daje kvantitetu i da li današnji umjetnici rado prigrle što se se nekada izbjegavalo?

URBAN: Bila su drugačija vremena, druga država, drugi sistemi, uređenje pa tako je i odnos prema stvaranju i umjetnosti ili prema bilo čemu. Danas je svima ideal da sa što manje rada dođu do što većeg bogatstva ili uspjeha. Rad više nije na cijeni. Bez rada u bilo kojem smjeru teško da će neko stići daleko. Kvantitetu se daje prednost, a ne kvalitetu. Kvalitet postoji,  samo dok ti prođeš to sito smeća oko sebe i smeće koje ti se baca pred oči i uši, sve ti je teže prepoznati ljepotu i prave vrijednosti. Previše se stvari promijenilo, a mi nismo kao bića uspjeli da evoluiramo, i da se dovoljno prilagodimo da bi nam to postalo normalno.

GLAS: Šta je za Vas smisao muzike bio nekada, a šta je sada?

URBAN: Smisao muzike je uvijek isti. Muzika je čudesna stvar i nevjerovatno je gdje se sve može otputovati pomoću nje. Mislim na putovanje maštom, ali i fizičkom smislu, ako ti muzika donese neki uspjeh. To je univerzalni jezik. Često sam bio u društvu ljudi čiji jezik ne govorim, ali smo se muzikom odmah povezali. Suština muzike je oduvijek ista.

GLAS: Kome su upućene pjesme koje stvarate i šta želite da probude u slušaocima?

URBAN: U pjesmama ne postoje skrivene želje. Postoje možda skrivene misli, simbolika, ali i samo želje da se nešto specijalno izazove kod slušaoca, nema. Svako će ih osjetiti na različiti način. Neke moje pjesme je neko doživio tako što je plakao na njih i slušao ih dok je tužan. Neko drugi sluša te pjesme kad treba da puni baterije i treba mu dodatna energiju i sreća. Iste pjesme znaju pobuditi kod različitih ljudi oprečne osjećaje, što je genijalna stvar. Divno je što jedna ista stvar može da ima toliko lica i svako od nas prima i vidi ono šta želi i što treba vidjeti. U ovom slučaju čuti.

GLAS: Svirka u Banjaluci će biti u manjem, ali intimnijem prostoru za razliku od festivalskih koncerata. U čemu više uživate?

URBAN: Obično više volimo manje prostore. No, nije svuda ta situacija idealna jer su neki klubovi u kojima smo nekada svirali počeli da svaštare i rade sve od narodne do hevi metal muzike. U takvim čušpajz stilovima i atmosferi ipak radije biram nastup na jednom dobrom festivalu. Svirke na festivalima su takoreći neutralne. Ući u klub gdje je prije nas stotine bendova sviralo, za nas je čast. Tu publiku vidiš i upoznaš, ali upoznaš ih kroz koncert koji traje više sati. Ako koncert traje dva sata ti skoro ponaosob svakoga u klubu možeš prepoznati kasnije na ulici. Velika je razlika svirati baš osobama koje vidiš ispred sebe ili svirati masi ljudi gdje ne možeš nikoga izdvojiti ni zapamtiti.

GLAS: Nakon skoro 30 godina stvaranja muzike i umjetnosti koja liječi dušu, postoji li trema? Da li  nestane ili preraste u nešto drugo?

URBAN: Imao sam tremu, vjerovatno iz nesigurnosti u sebe, dugi niz godina i  loše se nosio s tim. Tu mi je mnogo pomoglo druženje sa Radetom Šerbedžijom i naše prijateljstvo kroz posljednjih desetak godina. Naučio sam neke stvari o sebi, ali prvenstveno o izvođenju, fiksiranju mogućnosti da ja sam prizovem određene stvari koje su mi taj čas potrebne. Sada imam manje treme nego prije. Umjesto da se borim sa tremom, nervozom i živcima ja se  ovaj čas mogu posvetiti pjesmama i tome da pronađem i izvučem iz sebe neke veće stvari i nešto vrednije. Vjerujem da sam u boljoj situaciji nego što sam bio prije desetak godina. 

 

KONCERTI I PUBLIKA

 

GLAS:  Banjalučani vas već duže vrijeme željno iščekuju. Radujete li se dolasku i šta može publika da očekuje je na repertoaru  u KSB-u?

URBAN: Naravno da se radujemo dolasku u Banjaluku. Radujemo se svakom koncertu, pogotovo kad imamo priliku popraviti nešto što je možda pomaknuto. Mi i publika u Banjaluci se dobro poznajemo. Poznavali smo se prije nego što smo došli u Banjaluku. Našim prvim dolaskom se ispostavilo da ovdje postoji mnogo ljudi koji su upoznati sa našim radom. Moramo da računamo na to da se u Banjaluci mogu pojaviti ljudi koji su prvi put na našem koncertu, a i oni koji su nas slušali mnogo puta. Koncert  treba da pomiri te dvije strane. Sviraćemo pjesme po kojima nas većina poznaje i na taj način zadovoljiti razlog dolaska onima koji nas nešto površnije znaju. Vjerujem da će svako na neki način dobiti ono po šta je došao.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana