Bruno Langer: Vratićemo rokenrol u sportske dvorane
"Atomsko sklonište" je na početku karijere bilo više prihvaćeno u Srbiji i BiH nego u matičnoj Hrvatskoj, što će reći da su u to vrijeme to bile rokerske republike, ali ubrzo su se i u njihovoj tadašnjoj republici uvjerili da je muzika koju priređuju odlična, a koncerti su bili sve posjećeniji.
Početaka ovog kultnog benda prisjetio se njegov frontmen Bruno Langer kada je za "Glas Srpske" govorio u Trebinju, gdje su proteklih dana i nastupali u okviru "Motorijade".
Kaže da je počeo da svira prije više od 50 godina na terasi "Doma Uljanik", rok kluba, a nakon osnivanja grupe svirali su i po tri puta sedmično zabavljajući tako pulsku publiku, ali i brojne goste.
- Živjeli smo na brežuljku Monte Zaro, poviše Uljanika i Boško je sve rokere objedinio i uvjerio da možemo komponovati i pjevati svoje pjesme - kaže Langer dodajući da je Obradović imao veliku mentalnu snagu i harizmu, pa nije imao velikih problema da nekoga u nešto uvjeri.
Ističe da je bitno da pjesma nosi poruku, te da je Boško bio vizionar, jer je on predvidio mnoge stvari koje su se kasnije i dogodile.
- Možda je muzičkim kritičarima bilo neobično ono što mi radimo, ali mi smo ostali svoji i to je najbitnije - dodaje Langer.
Radili su ono što osjećaju u svojoj duši i srcu i to su izvodili i snimali, a pjesmama su predvodili ekološke događaje - pjevali su o zagađenju ljudske duše i čovjekove okoline kad niko nije znao da će postojati kompjuter i da će ljudi sklapati prijateljstva preko društvenih mreža.
- Osnovna tema je bila antiratna poruka, pa su navalili na nas šta mi to radimo, a mi smo odgovarali: "Čekajte, ljudi, dok je čovjeka na planeti, zveckaće se oružjem, danas tu, sutra tamo" - priča Langer.
Više od četiri decenije oni su na rok sceni, a sa sigurnošću tvrde da ljubitelji njihovog zvuka mogu očekivati njihov dugo čekani, deveti po redu studijski album.
- Mi smo u pripremi turneje sa kolegama iz "Opće opasnosti" na koju krećemo ove jeseni. Snimili smo zajedno i ovih dana će se pojaviti "Pakleni vozači" u izdanju "Kroacija rekordsa". Evo za vas ekskluzivno: dva benda su u studiju svirala, dvoje basista, troje gitarista, klavijature i bubnjari, Pero Galić i ja zajedno pjevamo… "Opća opasnost" slavi 25, a mi 40 godina rada. Bilo je sjajno i to je uvertira za zajedničku turneju kojom ćemo pokušati vratiti rokenrol tamo gdje mu je i mjesto - u sportske dvorane - otkriva muzičar.
Internet i digitalna revolucija su nam donijeli lakši pristup muzici, ali Langer ne misli da je to negativno uticalo na rokenrol.
- Jer, s jedne strane, vidim da mladi, oni koji vole rokenrol, danas samo sjednu i kliknu, slušaju pa zato i znaju pjesme "Atomskog skloništa". Ja sam zaista iz jednog drugog vremena - nazivaju me i dinosaurom rokenrola. Počeo sam kad smo svirali na radio-aparatima, kada su gitare ručno rađene, a po žice se išlo u Trst. Ničeg od uslova nije bilo. Ne znam, vidim i da mi je pola benda poludjelo od digitalije, stalno tuku po telefonima, da više nemamo vremena ni da pričamo. Imam i ja pametni telefon, ali nisam ja pametan - pametniji je od mene, pa zato i ne tučem po njemu - duhovit je Langer.
Nastup na "Vudstoku"
Povodom 25 godina "Vudstoka" trebalo je da nastupe na tom prestižnom festivalu, međutim, to se nije desilo.
- Već je bilo sve spremno, ali nešto je "zaškripalo" u našoj producentskoj kući iz Amerike. Zato smo uspjeli sa jednom pjesmom "Čajniz bajk" čak doći na američkih top 100, što je naš najveći uspjeh. To je jako teško, kao da sada nas dvojica uzmemo stepenice od ovih vatrogasaca što su čuvali ovaj koncert da se nešto ne zapali, i odemo njima na Mjesec - kazao je Bruno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
