Zašto se muškarci plaše svojih emocija?
Sigurno ste do sada primjetili da žene često idu zajedno u toalet, dok muškarci to nikada ne čine. Iako naizgled nebitna stvar, ova „vinjeta” jasno pokazuje razliku između ženske potrebe da se stalno bude u društvu i „čavrlja”, i muške potrebe za „soliranjem”. Zašto muškarci imaju problem sa bliskošću?
Odgovor je taj da se dječaci odmalena vaspitavaju da budu takmičarski nastrojeni, da su osjećanja pokazatelj slabosti i da po svaku cijenu treba da izbjegavaju ranjivost i zavisnost od bilo koga. Herb Goldberg u svojoj knjizi The Hazards of Benig Male (Muškarčeva zla kob) tvrdi da 85 odsto muškaraca nema prijatelje.
U reklamama za pivo često vidimo grupu muškaraca kako se dobro zabavljaju, ali to ne može biti dalje od istine. Goldberg kaže da muškarci možda imaju „ortake” za fudbal ili košarku, ali ne i prave prijatelje jer - muškarci se nikome ne povjeravaju. Intimnost je zasnovana na sposobnosti da sebe razotkrijete drugoj osobi, sa svim manama i vrlinama. Muškarci to izbjegavaju jer se boje da će ih „drugar” osuđivati ili ismijati ako pokaže svoje slabosti.
„Intimnost je veoma rizična jer zahtjeva ozbiljnu posvećenost odnosu koja podrazumjeva i određeni stepen zavisnosti od druge osobe”, kaže dr Kal Heler. „A priznanje da imate potrebu za nekim nosi rizik od gubitka i velikog bola”.
To važi za sve nas. Društvo je zavisnost od druge osobe predstavilo kao nešto loše. Naročito su muškarci vaspitani da teže ka nezavisnosti.
Neke od poruka koje su upućene muškacima od malih nogu su:
„Veliki dječaci ne plaču”.
„Bez muke nema nauke; očvrsni”.
„Samo seka-perse bivaju povrijeđene”.
„Ako pokažeš drugima da si povrijeđen, to je znak slabosti”.
Muškarci se stalno upozoravaju da ne govore o svojim osjećanjima, da ih, zapravo, izbjegavaju, da ne pričaju o ljubavi, tugi ili bolu. Oni će radije da naprave šalu o svojoj teškoj situaciji nego što će se suočiti sa njom. Muškarci su naučeni da svoja prava osjećanja drže duboko u sebi.
Žene se često žale kako su muškarci spremni na seks čak i kad među njima nema emotivne povezanosti. Muškarcima treba seks da bi se osjetili povezanim, žene bez te povezanosti (uglavnom) ni ne pomišljaju na seks.
Upravo zbog potrebe muškarca da „preskoči” osjećanja i pređe odmah na seks, prostitucija i porografija cvjetaju u eri interneta. To je idealan bijeg od bliskosti i razgovora o osjećanjima.
„Kad dođe do konflikta, žene plivaju, a muškarci potonu”, kaže Su Džonson, autorka knjige Hold me Tight: Seven Conversations for a Lifetime Of Love (Čvrsto me zagrli: Sedam razgovora za vječnu ljubav). Muškarcima je teže da se oslobode stresa i napetosti koji okružuju neki problem. Žene imaju unutrašnji mehanizam da izdrže svaku tenziju i bol (kojim su opremljene za porođaj), pa se sa emotivnim stresom nose mnogo bolje od muškaraca.
Muškarci izbjegavaju bilo kakve sukobe i sve će učiniti da dođe do primirja. Oni ne umiju da razriješe problem na pravi način što ih vremenom sve više udaljava od partnerke. Izbjegavanje suočavanja sa problemom, bola i napetosti najčešći je uzrok razvoda ili raskida.
Džon Gotman napisao je u knjizi The Seven Principles for Making Marriage Work (Sedam principa za uspešan brak) da je 80 odsto propalih brakova izazvano time što muškarci nisu htjeli da se „priklone” ženskom uticaju. Drugim riječima, izbjegavali su razgovor i nisu htjeli da čuju svoju partnerku jer nisu htjeli da ispadnu papučići ili da im neko „popuje”.
Pošto im je usađeno da moraju po svaku cijenu da ostanu neustrašivi i jaki, muškarci se užasavaju situacija u kojima će u bilo kom smislu ispasti slabići ili nesposobni.
Budući da su ih čitav život učili da budu takmičarski nastrojeni, snažni, da nikada ne plaču i ne pokazuju emocjie, muškarci ili počnu zaista da vjeruju u to i užive se u ulogu neosteljivog mačo mena ili se osjećaju loše i slabo ako osjete da gaje neku emociju i slabost prema nekome.
Radije će svoja osjećanja odnijeti u grob nego što će reći kako se zaista osjećaju. Oni su tu da popravljaju stvari a ne da budu bespomoćni. Muškarci ne treba da budu bespomoćni!
Sve ovo ne znači da su muškarci nesposobni za intimnost, zavisnost ili ranjivost. Naprotiv. Samo što ih kultura ne podržava u tome. Jedan od glavnih razloga upadanja u zavisnost od droge ili alkohola je taj da se „ubije” ili izbjegne emotivni bol.
Da bi naučili kako da budu bliski sa nekim, muškarci prvo moraju da nauče ko su, šta hoće i šta im je zaista važno. Osjećanja nam daju signale šta zaista želimo ili ne želimo tako da smo bez njih kao brod bez kormila.
Toliko mnogo muškaraca živi život u tihom očaju, ne puštajući nikoga u svoj svijet niti dopuštajući sebi da zakorače u tuđi. A potrebna je mnogo veća snaga da zavirite u sebe i razgolitite dušu pred nekim nego da budete distancirani tip koji svoj život živi u emotivnoj pustinji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
