Za Valentinovo na spomeniku Safikade cvijeće i svijeće

Agencije
Za Valentinovo na spomeniku Safikade cvijeće i svijeće

Banjaluka - Prva banjalučka opera "Safikada", koja je premijerno izvedena u decembru 2011. godine, danas bi se savršeno uklopila u obilježavanje Dana zaljubljenih - Valentinovo, jer je to poema o nesretnoj ljubavi čija se legenda već godinama prenosi s generacije na generaciju u Banjaluci.

Autor poeme "Safikada", a kasnije i libreta za istoimenu operu, je banjalučki publicist, književnik i novinar Slavko Podgorelec, koji je za Agenciju Fena naglasio da postoji nekoliko verzija legendi o Safikadi, čija priča potječe s kraja 19. vijeka iz vremena Austrougarske.

- Poema govori o jednoj nekonzumiranoj ljubavi. Postoji oko pet legendi o Safikadi, a ja sam se 1977. godine opredijelio za onu koja preferira priču o tome da se jedna ovdašnja djevojka zaljubila u vojnika koji je bio stacioniran u Kastelu. U operi "Safikada", tu je riječ o austrijskom vojniku - kazao je on.

Legenda kaže da se banjalučka Julija, Safikada, nesretno zaljubila u vojnika koji je pripadao drugom vjerskom, civilizacijskom i kulturnom krugu. To, ipak, nije bila prepreka da se između to dvoje mladih rodi obostrana jaka ljubav.

Ali, nedugo zatim mladi vojnik s banjalučke tvrđave Kastel odlazi u ratne pohode, nakon čega nesretnoj djevojci uskoro stiže glas o pogibiji njenog ljubljenog. Tu se gasi i posljednji dašak nade da će bijegom uspjeti da budu konačno zajedno i bez prepreka ostvariti vječnu ljubav na koju se zavjetovaše.

Pogođenu bolom, Safikadu nisu poštedjele ni druge nesreće. I kako je to nekada bivalo, njeni roditelji izabrali su joj primjerenog budućeg supruga. Ne želeći da iznevjeri svoju ljubav, Safikada odluči da se suprotstavi tadašnjoj tradiciji. I to, svjesno, svojim životom.  

Legenda kaže da je Safikada, obučena u odjeću za vjenčanje, odšetala do tvrđave ispred koje je bio postavljen top, koji je pucnjem označavao podne. Kada je zapaljen fitilj, pritrčala je moćnom oružju i zagrlivši cijev uz nju čvrsto priljubila grudi.

Banjalučani sahraniše Safikadu kao nekog ko gine za neke više ciljeve i to na mjestu gdje je palo njeno tijelo. I upravo na tom mjestu oduvijek se pale svijeće.

Govoreći o tome odakle mu želja za pisanjem upravo takve tužne priče, Podgorelec ističe da je to naprosto zbog činjenice što tkada zna za sebe i otkada prolazi kraj Safikadinog mezara, vidi na njemu zapaljene svijeće.

- Turistički savez je prije otprilike godinu dana sredio njen grob i postavio četiri ploče na tri evropska i našem jeziku gdje je sažeta ta legenda. I neko veče kada sam prolazio tuda opet sam bio zadivljen - groblje je očišćeno, cvijeće postavljeno i gore svijeće svih mogućih vrsta i provenijencija - i bijele lojnice i žute voštanice. Prema tome, održava se ta lijepa tradicija i vjerovatno je to urađeno u znak Valentinova. Tako će nadam se i ostati - kaže Podgorelec.

Na upit da li je pisanjem poeme spasio od zaborava tu priču, Podgorelec podvlači da nije toliko pretenciozan, a ni sujetan.

- Ja sam jednostavno te 1977. godine osjetio neodoljiv poriv da tu legendu napišem na papir. Legende, kao što znate, nikada ne mogu biti zaboravljene. Odnosno, one se jednostavno prenose s koljena na koljeno i žive u kolektivnom pamćenju - pojašnjava banjalučki publicista.

Naglašava da je on samo jedan među ostalima, koji su o tim legendama pisali, a među prvima je bio ugledni kniževnik Irfan Horozović, te kasnije Milan Nikolić i Vladimir Srebrov. Dodaje da je za razliku od njih on napravio poemu i u određenom trenutku imao preimućstvo da je pretoči u libreto za operu. To je, kazao je, druga banjalučka i četvrta bh. opera.

 Podgorelec podvlači da je opera "Safikada" do sada imala samo dvije izvedbe - premijernu i jedni repriznu. Zatim su 2012. godine dobili poziv za gostovanje od Narodnog pozorišta u Beogradu, uz ponudu da im daju besplatno salu i 50 posto od ulaznica.

- Međutim, Banjaluka u tom momentu nije mogla skupiti još desetak ili petnaest hiljada KM, jer repriza košta 25.000 KM, a mi smo imali 10.000 KM. Tako da se to gostovanje nije dogodilo. Nadam se da ćemo to uspjeti realizovati ove godine - zaključio je.

I dokle god zemljom budu hodili oni koji vjeruju u ljubav kao osnovnu pokretačku snagu ljudskog bića, svijeće na Safikadinom grobu će paliti zaljubljeni, ali i oni koji čekaju da budu "pogođeni" tom crvenom strijelom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana