Ljubomora: bolest ili ne?

Čak i među stručnjacima koji se bave ovom temom postoji dosta različitih objašnjenja i definicija ljubomore, podjela na različite vrste ljubomore i ne pretjerano preciznih distinkcija ljubomore i srodnih pojmova kao što su zavist i posesivnost.

Da li je ona svojstvena čovjeku ili je rezultat specifičnog iskustva i obrazaca ličnosti pojedinaca, da li je zdrava ili je simptom emocionalne nestabilnosti, u kom obliku i kojoj mejri je povezana sa ljubavlju, kada smeta, a kada je opravdana... Mnogo se različitih emocionalnih doživljaja naziva ljubomorom. Jedan od razloga jeste to što je ljubomora složeno osjećanje čiji su različiti elementi manje ili više naglašeni zavisno od osobe koja je osjeća.
Veliki gnjev roditelja podjednako kao i velika popustljivost i emocionalno potkupljivanje djece može učvrstiti neadekvatne emocionalne obrasce nošenja sa strahom od gubitka i napuštanja

Javljanje ljubomore je uvijek povezano sa doživljajem opasnosti od napuštanja. Razvojno se njeni začeci javljaju veoma rano, već tokom odnosa sa primarnim objektima vezivanja, roditeljima. Dijete može osjetiti ljubomoru u odnosu na braću i sestre koji su, kao i ono, predmet pažnje roditelja, ali isto tako i uslijed pažnje koju roditelji usmjeravaju jedan prema drugome. Položaj voljenog i paženog mezimca posebno biva poljuljan dolaskom na svijet mlađeg djeteta jer ono počinje da dobija pažnju roditelja koja je do tada nepodjeljeno pripadala njemu. Dijete, u takvim situacijama, često pokušava da se dodvori roditeljima, da im bude zanimljivo i poslušno ne bi li privuklo pažnju i zadržalo naklonost. Nekada se dešava regresija na niže stupnjeve razvoja (mokrenje u krevetu, poremećaji govora...) gdje dijete zapravo pokušava da privuče pažnju i pošalje poruku kako mu je i dalje potrebna roditeljska briga. Katkad takmičenje za naklonost roditelja može da bude praćeno pojačanom dozom agresije prema drugoj djeci. Roditeljska reakcija je od velikog značaja za normalno nošenje sa primarnom dječijom ljubomorom. Veliki gnjev roditelja, podjednako kao i velika popustljivost i emocionalno potkupljivanje djece, može učvrstiti neadekvatne emocionalne obrasce nošenja sa strahom od gubitka i napuštanja.

Ljubomora se javlja kao rezultat straha od gubitka voljene osobe onda kada postoji sumnja da bi ona mogla da razvije dublju naklonost prema nekom drugom. Strah je normalan i očekivan pratilac doživljaja da je emotivni odnos sa bliskom osobom ugrožen. Ljubomora se javlja kada se taj strah vezuje za prisustvo treće osobe za koju se procenjuje da bi mogla da bude prijetnja odnosu. Ne želimo da izgubimo ono do čega nam je stalo i želimo da naklonost koju osjećamo bude prihvaćena i uzvraćena. Tada ljubomora može imati zaštitnu funkciju u očuvanju veze. Nekada ovo osjećanje može da podstakne razvoj i unapređenje odnosa. Ukoliko osjećamo da je bliskost ugrožena, možemo se truditi da razumijemo kako je do toga došlo i šta je to što stoji na putu uspješne afektivne razmjene sa partnerom. Polazeći od želje da učini sve što može za dobrobit dnosa, partner može postati predusretljiviji, pažljiviji, posvećeniji, čime najčešće izaziva pozitivan emocionalni odgovor druge strane.

Ljubomora može imati zaštitnu funkciju u očuvanju veze. Partner može postati predusretljiviji, pažljiviji, posvećeniji, čime najčešće izaziva pozitivan emocionalni odgovor druge strane.

Kada se pojavljuje ljubomora u partnerskom odnosu

Dva su specifična trenutka kroz koje jedan partnerski odnos neminovno prolazi kada govorimo o ostvarivanju ekskluzivne bliskosti. Jedan je na samom početku odnosa kada se partneri upoznaju i kada je odnos još uvijek nestabilan, pa ga lako može poljuljati pojava čak i samo naizgled zanimljivije ponude sa strane. Tada se, zapravo, partneri pozicioniraju jedan u odnosu na drugog i još im predstoji da razviju i učvrste međusobnu naklonost, zbog čega je u tom periodu odnos veoma ranjiv. Drugi trenutak se događa u već učvršćenom i razvijenom odnosu kada dolazi do disbalansa ili zastoja u odnosu, tj. do onoga što se naziva krizom odnosa.Svaki ljubavni odnos neminovno prolazi kroz loše faze i teške periode kada je njegov opstanak ugrožen. Ljudi se razvijaju zajedno, jedan uz drugoga, ali i individualno, nekada natežući granice međusobne tolerancije i prihvatanja. Iako ljubomora ne mora nužno biti povezana sa ljubavlju, u odnosu u kome postoji ljubav ona može podstaći želju da se odnos sačuva i oživi onda kada dođe do krize.

Kako se nositi sa ljubomorom

Često, nažalost, i pored iskrene želje da se odnos očuva, jedan ili oba partnera nemaju dovoljno konstruktivne pristupe u nošenju sa ljubomorom. Ljubomora je neprijatna, kako za onog ko je osjeća, tako i za onog ko je trpi. Ljubomora sadržava čitav spektar negativnih emocija kao što su strepnja, ljutnja, povređenost, prezir, a u ekstremnim slučajevima i mržnju. Ljubomoran partner se tada ne fokusira na ono što može da uradi da podgrije ljubavni odnos, već ga opsjeda sve ono što može da krene po zlu. Tada negativne emocije mogu da preplave granice njegove frustracione tolerancije, zbog čega dolazi do loše emocionalne adaptacije. Zavisno od preovlađujućih osjećanja i sklonosti osobe, može doći do povlačenja u sebe i apatije, do dramatičnih izliva optužbi na račun partnera, optuživanja i nabacivanja krivice, kao i do satanizacije i prebacivanja odgovornosti na osobu koja se doživljava kao pretnja odnosu. Nažalost, takav nastup samo još više produbljuje problem i razara bliskost. Ovakva ljubomora drugog partnera gura u osećanja krivice, stida i straha. Ova osjećanja mogu, zapravo, da pojačaju vezanost za ljubomornog partnera, potrebu da se odobrovolji i da mu se udovolji. Međutim, kako takav odnos onda počiva na izbjegavanju štete, prije nego na razvoju dobrobiti, takav odnos dugoročno počinje da opterećuje i guši. Vremenom se razvijaju generalizovana negativna osjećanja oba partnera koja dovode do urušavanja odnosa.

Ljubomora se može pojaviti kao rezultat različitih dinamskih obrazaca u ličnosti partnera kao i različitih vrijednosnih sistema ili ideja o tome kako bi ljubavni odnos trebalo da izgleda.

Ljubomora kao reakcija na pretnju

Ljubomora je reakcija, kako na objektivnu, tako i na zamišljenu prijetnju ljubavnom odnosu. Nekada nije lako procijeniti koji od ova dva razloga je po srijedi, a neretko su udruženi. Ljubomora se može pojaviti kao rezultat različitih dinamskih obrazaca u ličnosti partnera, kao i različitih vrijednosnih sistema ili ideja o tome kako bi ljubavni odnos trebalo da izgleda. Ako je jedan od partnera sklon proaktivnom socijalnom ponašanju, lako i često stupa u neformalnu komunikaciju sa drugima, upoznaje puno ljudi i u druženju se ne ograničava na istopolne odnose (što je od značaja za heteroseksualne veze), to može izazvati strepnju i osjećaj ugroženosti kod partnera koji je mnogo zatvoreniji i skloniji konvencionalnoj, distanciranoj komunikaciji sa okolinom. Ukoliko je jedan od partnera sklon da relativizuje konvencionalne monogamne obrasce odnosa, sklon je flertu ili ljubavnim avanturama, to će svakako izazivati ljubomoru partnera koji ne dijeli takve sklonosti u ljubavnim odnosima. Tako ono što je objektivna prijetnja za jednog partnera, i vrstu odnosa kakvu on priželjkuje, može da bude vrlo uobičajeno i očekivano kod drugoga.

Opsesivni karakter ljubomore

Ozbiljniji vid ljubomore ima opsesivni karakter. Ono što se obično podrazumjeva pod ljubomorom koja nosi negativne konotacije jeste stalno lebdeći strah od napuštanja, sumnjičavost i opsesivna potreba za traženjem znakova udaljavanja i napuštanja od strane partnera. Opsesivni karakter ljubomore tada vodi do sve češćeg preispitivanja povjerenja u odnosu sa partnerom, sve veće sklonosti ka kontroli i ograničavanju njegovih interakcija sa drugima, kao i potrebe da se učestalo, pod pritiskom, iznuđuju dokazi ljubavi i vjernosti. Prvo što se uočava kao nedostatak kod ovakvih veza je nepostojanje povjerenja u partnera i izgrađeni odnos sa njim. Opsesivni karakter ljubomore nema konstruktivnu funkciju prevazilaženja barijera bliskosti i posvećenosti, već predstavlja cirkularno odigravanje jednog istog scenarija o izdaji i strahu od napuštanja koji se nikad ne završava, već samo služi trenutnom pražnjenju tenzija koje se ponovo vraćaju. Takođe, činjenica da je opsesivna ljubomora nešto što osobe ponavljaju u svim partnerskim odnosima u koje uđu, govori o unutrašnjem konfliktu u samoj osobi, prije nego o kvalitetu odnosa. Zapravo, kvalitet takvog partnerskog odnosa je direktan proizvod sumnje ljubomornog partnera u to da on uopšte može biti voljen od strane bilo koga. Nisko samovrednovanje i loša slika o sebi nalaze se u osnovi stalnog nepovjerenja u tuđu naklonost. Neprihvatanje i nerazumjevanje sebe je, ujedno, i indikator lošeg empatskog odnosa i razumjevanja drugih, koji posljedično dovodi do toga da osoba nikada nije sigurna i ubjeđena u to šta može od koga da očekuje.

Opsesivni karakter ljubomore vodi do sve češćeg preispitaivanja povjerenja u odnosu sa partnerom, sve veće sklonosti ka kontroli i ograničavanju njegovih interakcija sa drugima,kao i potrebe da se učestalo, pod pritiskom iznuđuju dokazi ljubavi i vjernosti.

Ravnodušnost nikada nije konstruktivna antiteza ljubomori. Zbog negativnih konotacija koje se često pripisuju ljubomori, nekada se može steći utisak da je ona nedopustivo i osujećujuće osjećanje koje po svaku cijenu treba izbjeći. Kada se govori o ljubomori, često se ima na umu njen ekstremni patološki oblik koji podrazumeva kontrolu, ograničavanje, izolaciju i uopšte zlostavljački odnos prema partneru. Sa druge strane, niko ne priželjkuje nekoga kome je posvećenost toliko malo važna da neće ni primjetiti kada partner konačno ode. Odnos u koji smo uložili mnogo na emotivnom planu, svakako nije nešto što ćemo mirno pustiti da se raspada pred našim očima. Ljubomora nije lepo osjećanje, ali je prirodno na ljudskom repertoaru kao i sva druga loša i dobra osjećanja, jednostavna ili kompleksna. Da bismo osjećali pozitivne emocije, moramo biti sposobni da doživimo i one loše. Nije pogrešno doživeti bilo koju emociju. Nije pogrešno i nedopustivo biti ljubomoran. Ono što je od stvarnog značaja je šta mi radimo sa tim osećanjem, da li ga razumemo, da li shvatamo zašto nam se javlja, šta za nas ono predstavlja i kako da se konstruktivno nosimo sa njim.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.