Zdravko Čolić: Mlada banjalučka publika veliki izazov
Iako je moto koncerta “Noć za pamćenje” u figurativnom smislu, zaista mi je drago što poslije četiri godine ponovo dolazim u Banjaluku, gdje često i privatno navratim. Radujem se što ću vidjeti moje brojne prijatelje koji me sve ove godine podržavaju, ali i što je koncert na otvorenom, pa nije ograničen broj ljudi koji će doći.
Rekao je ovo u intervjuu “Glasu Srpske” jedan od najpopularnijih estradnih umjetnika iz bivše Jugoslavije Zdravko Čolić. Muzičar uz čije pjesme je odraslo nekoliko generacija dodao je da je koncert na otvorenom lijepa prilika za ljude koji ne prate njegov rad da se provesele uz program koji su pripremili.
- Kada je u pitanju repertoar, izabrali smo, pored onih starih dobro poznatih, i neke nove pjesme koje nismo do sada izvodili u Banjaluci - rekao je Čolić i dodao da trenutno sprema pjesme za novi album, koje bi trebalo da budu gotove za šest mjeseci. Najavio je da će zvuk biti malo modernizovan u skladu sa današnjim trendovima, a tekstovi su uvijek u službi publike.
* GLAS: S kakvom emocijom dolazite u Banjaluku i Republiku Srpsku?
ČOLIĆ: Emocije vezane za Banjaluku i Republiku Srpsku su uvijek divne, jer je činjenica da se godinama družimo. Pored mojih starih poznanika, veliki mi je izazov pjevati pred novom publikom, naročito mladom rajom koja je uvijek prisutna na mojim koncertima. Nekako se posebno radujem kada vidim da omladina zna sve moje pjesme koje pjevam unazad četiri decenije. Emocije su uvijek maksimalno prisutne kada vidim da sve generacije dođu na moj koncert.
* GLAS: Sa istim elanom i energijom nastupate već četiri decenije. Šta je to što Vam ulijeva energiju svih ovih godina?
ČOLIĆ: Ljudi se jednostavno rode sa tom energijom, a prije svega bitno je imati profesionalan odnos prema publici. Takav sam i prema samom sebi u krajnjem slučaju, jer uvijek stojim iza svega što radim i zato profesionalnost uvijek stavljam na prvo mjesto. I druga strana je važna. Ako te publika voli, onda te to i obavezuje da radiš dalje.
* GLAS: Šta je to na šta ste naročito ponosni kada je u pitanju Vaša uspješna estradna karijera?
ČOLIĆ: Ponosan sam na mnoge ljude oko sebe, prije svega porodicu i moje djevojčice. Bio sam ponosan i na svoje roditelje koji su me cijeli svoj život podržavali. Otac je prvi osjetio moj dar, a oboje su bili uz mene od moje prve gitare, pa do posljednjeg dana. Ono što je kod mene specifično jeste da imam veliki krug poznanika kojima dajem pozitivnu energiju, ali mi se i vraća, na šta sam takođe jako ponosan. Dešavale su mi se i dobre i loše stvari, ali pokušavam da zapamtim samo one dobre i lijepe što mi daje pozitivnu energiju.
* GLAS: U Slatini kod Banjaluke je na rehabilitaciji Vaša prijateljica Jadranka Stojaković sa kojom ste često išli na turneje. Šta je to što je neizbrisivo u Vašim uspomenama?
ČOLIĆ: Za nju me vežu lijepe uspomene, kada smo ona, Kemal Monteno i ja sedamdesetih godina imali nekoliko zajedničkih turneja. U Sarajevu smo imali i dosta zajedničkih koncerata za vrijeme Olimpijskih igara, a to su zaista bili divni nastupi i druženje. Tada su to bili mali koncerti u malim prostorima, ali sa velikom dušom i energijom. Ona je jedna divna osoba sa kojom je lijepo sarađivati. Želim joj sve najbolje i nadam se da će uspjeti da prevaziđe bolest koja je snašla.
* GLAS: Šta mislite o pjesmi Evrovizije. Da li muzičke vrijednosti “guta” industrija?
ČOLIĆ: To više nije ista manifestacija, kao što je prije bila, u muzičkom smislu. Nema tu kvaliteta i te pjesme se gotovo više nikada i nigdje ne čuju, ni na radiju, ni na televiziji. Po meni je to muzika za jedno veče, malo toga ostaje zapamćeno. Ali je festival, kao jedan cirkus, šou program, odličan za zabavu. Taj festival definitivno nema muzičku vrijednost, ali je dobar za zabavu i ljudima je interesantno to glasanje i sva ta euforija šoua.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
