Arijana ispričala kako je izgledala Sinišina borba sa teškom bolešću

Naime, zanosna Italijanka se odrekla karijere, kako bi se posvetila djeci i podržala Mihu u sportskim podvizima, sa druge strane, on do posljednjeg dana nije zaboravio šta je sve učinila za njega.

Otkako je izgubila supruga, nakon lavovske borbe sa leukemijom, kao da joj se izmaklo tlo pod nogama. Arijana se poslije Sinišine smrti povukla iz javnosti, a u unucima je pronašla najveću utjehu. Kada je otvorila dušu i otkrila samo djelić potresnih detalja dok je Siniša vodio životnu bitku, rasplakala je cijeli svijet.

„Upoznali smo se kada sam imala 23 godine, onda smo se vjenčali i dobili djecu. Bila je to divna ljubav koja je trajala 27 godina, zahvalna sam što sam živjela život sa njim“, rekla je lijepa Italijanka.

Borba sa Mihinom bolešću za nju bila je neopisivo teška, ne krije da je prolazila kroz razne faze.

„U trenutku kada je preminuo, bila sam u takvom šoku da sam se svima nasmiješila. Možda, jer je gubitak muža bio moj prvi gubitak. Poslije, mjesecima, osjećala sam se kao da se pitam da li sam luda. Sinišino prisustvo u kući je i dalje bilo jako. Osjećala sam njegove ruke na svojim rukama. Čula sam buku njegovih papuča u kuhinji. I jedne noći, osjetila sam ga kako leži pored mene u krevetu, osjetila sam kako dušek tone na jednu stranu. Onda sam počela da razgovaram sa drugim ljudima koji su pretrpjeli gubitak i otkrila da nisam jedina.“

Nije znala kako da se vrati normalnom životu i svakodnevnim obavezama, osjećala se prazno i izgubljeno. Tada je shvatila da joj je potrebna stručna pomoć, kako bi se izborila sa osjećanjima, prenosi Kurir.

„Bila je to teška godina za mene. Prvih mjeseci, poslije Sinišine smrti, bila sam zaista šokirana i nisam mogla ništa da uradim. Malo po malo, uz pomoć profesionalca pokušavam da obradim tugovanje. Moj psiholog mi je rekao: „Arijana, imaš dvije opcije: možeš da živiš ili umreš.” Odabrala sam da živim zbog djece i želim da se sjećam svog muža u svakom trenutku. Bio je istinski borac koji je volio život.”

Da nešto nije u redu sa Sinišom, primjetila je na odmoru u Sardiniji.

„Prvi put sam na odmoru na Sardiniji primjetila da je malo umorniji nego inače. Dan poslije teniskog meča sa prijateljem nije mogao da ustane iz kreveta, nije mogao da hoda više. Otišli smo u hitnu pomoć, ali nisu baš znali šta je.”

Kada je saznao za dijagnozu, krio je dva dana od svoje porodice.

„Otišao je potom u Bolonju na preglede. Najviše me boli to što nikome ništa nije rekao dva dana. Kada me je pozvao odmah sam pomislila na neku ponudu za posao. Međutim, izgovorio je nešto što nisam ni u snu očekivala: „Halo, ljubavi… imam leukemiju”.”

Naredne četiri godine su bile pune izazova, uspona i padova, ali i nade.

„Kada sam čula da ima leukemiju, ostala sam nijema, nisam znala šta da uradim. Rekla sam mu da ćemo zajedno kroz sve proći i taj prvi put smo bili veoma jaki i mislili smo da ćemo pobijediti.”

Ističe da čuveni Miha nikada nije odustajao, nakon što je napustio posao, nastavio je da se liječi snažno i odlučno. Podvrgao se prvoj transplantaciji koštane srži i sve je djelovalo da se vraća u normalu.

Ali, dvije i po godine kasnije, nažalost, bolest se vratila.

„Tad sam se uplašila da ću ga izgubiti. Shvatila sam da je situacija veoma ozbiljna. Urađena je i druga transplantacija, ali bezuspješno.”

Posljednja nada je bio eksperimentalni tretman u Bergamu koji, i pored dobrog početka, nije donio željene rezultate. Doktori su obavijestili suprugu da više ne mogu ništa da urade da bi spasili Sinišu.

„Doktori su mi rekli da su uradili sve što je u njihovoj moći (i da spasa više nema). A ja sam se sa djecom dogovorila da njemu to ne kažemo. Posljednjih mjesec dana smo živjeli znajući da može da umre svakog dana.”

Osjećao je da mu se bliži kraj, a najviše je patio što neće moći da vidi kako mu djeca odrastaju.

„Rekao mi je „Izvini što ne mogu da vidim kako nam djeca odrastaju i stare”. Željela sam da mu kažem mnoge stvari, ali morala sam da budem kamen i nisam mogla da dozvolim sebi da se srušim. Dva dana prije nego što je umro rekao mi je da me voli. Te četiri godine su bile razarajuće, imala sam šokove od onoga što sam viđala po bolnicama, vidjela sam i užas u Sinišinim očima. Još uvijek pokušavam da se oporavim od tih trenutaka i čak i sada, noću, vraćaju mi se slike onoga što sam vidjela.”

Kako su izgledali posljednji sati Siniše Mihajlovića?

Zvijezda srpskog, italijanskog i svjetskog fudbala, kako igračka, tako i trenerska, preminula je 16. decembra 2022. i to okružena ljubavlju supruge, djece i najbližih prijatelja.

„Kada sam shvatila da mu se disanje promijenilo i da je ostalo malo, pozvala sam djecu. Svi smo ćutali oko njega. Držala sam ga za ruku, vidjela sam ga kako se muči sa otežanim disanjem. Rekla sam mu „Ja ću se starati o djeci”. Čim je čuo te riječi, posljednji put je uzeo vazduh… Tek tada je preminuo. Do tada niko od nas nije plakao. U sobi se osjećao kao nalet energije”, priča kroz uzdah Arijana:

„Pokuljale su i suze. Nikada nisam dozvolila sebi da me Siniša vidi kako plačem. Bila sam njegova stijena. Sada se i moja djeca mnogo trude da sve to prevaziđu, nisu se zatvorila u sebe. Postaju jača, žele da pokažu svom ocu da i oni to mogu”, zaključila je.

Arijana je ostala uz Sinišu tokom njegovih uspona i padova, kako u fudbalu, tako i u privatnom životu. Njena podrška bila je ključna tokom izazovnih trenutaka, a posebno se istakla kada je Siniši 2019. godine dijagnostikovana leukemija. Bila je njegova snaga i podrška tokom teških borbi sa bolešću, o čemu su oboje često govorili u javnosti. Njena posvećenost i ljubav prema Siniši su i danas dirljivi za mnoge.

Siniša i Arijana u braku su dobili petoro djece. Porodica im je oduvijek bila na prvom mjestu i oboje su bili posvećeni roditelji koji su radili na očuvanju pravih vrijednosti. Njihovi zajednički intervjui često su otkrivali koliko je njihova veza jaka i koliko su se međusobno podržavali tokom svih godina braka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.