Srpkinja » bez lica «: “Unakazila me je, a biće uskoro na slobodi”
Natali Dimitrovska, koja je 2012. godine spalila kiselinom ženu srpskog porijekla Danu Vulin u Pertu, mogla bi da dobije smanjenje kazne od 17 godina. Do pomenute nesreće je došlo nakon što je Natali posumnjala da je Dana u vezi sa njenim bivšim mužem. Ročište povodom žalbe počelo je juče, u Vrhovnom sudu Zapadne Australije.
Natali je bila ubijeđena da su njen bivši muž i Dana u vezi, te je “oslijepljena” ljubomorom upala kod nje u stan i 16. februara je polila alkoholnim rastvorom i zapalila. Opekotine trećeg stepena uništile su joj lice i dvije trećine tijela.
“Oduzet mi je život, znam da su to krupne riječi, ali teško je shvatiti ogromne posljedice gubitka funkcionalnosti, nezavisnosti, seksualnosti, svega”, rekla je Dana Vulin za australijsko izdanje “Dejli mejla”.
Nakon nesreće koju je preživela, Dana je počela da radi sa organizacijama za borbu protiv nasilja u porodici i sprečavanje samoubistava. Sada je ponovo, kako kaže, veoma uznemirena, jer se pojavila bojazan da bi Dimitrovska mogla da bude oslobođena.
“Ja sam osuđena na doživotnu robiju, a ona se žali zbog 17 godina”, izjavila je Dana Vulin. “Koliko sam razumjela, ona smatra da je kazna prestroga za ono što je uradila. To mi samo unosi nemir, želim da nastavim dalje, a ona mi je nanijela već dovoljno bola, neka me ostavi na miru”, kaže ona.
Dana je nosila masku za lice dvije godine i osam mjeseci, jer joj je bila neophodna zbog bržeg zarastanja rana…
“Oporavak će trajati najmanje pet godina. Ali, pomirila sam se s tim da ću zauvijek imati ožiljke, a to je neophodno da bih nastavila dalje. Razlikujem se od ostalih, ali sam veoma ponosna što sam toliko napredovala... Ljudi su u zabludi. Moj izgled je bio samo dodatna prednost, ali bila sam jaka u duši i mentalno... Morate voljeti sebe kao osobu, zato što je ljepota prolazna”, objasnila je Dana, koja smatra da je za njen nevjerovatan oporavak zaslužan njen karakter.
Takođe navodi da i dalje ne smije da savija ruku jer joj puca koža i stvaraju se rane…
“Prvi put nije uspjelo, pa su morali ponovo da me operišu i ponovo se stvaraju ožiljci. Pet puta su mi uzimali kožu s desne i četiri puta s lijeve noge. Ja sam Frankenštajn današnjice... To je pravo čudo i ljudsko tijelo je više nego nevjerovatno. Beskrajno sam zahvalna ljekarima i fizioterapeutima. Želim ponovo svoj život. Toliko sam zahvalna što sam živa, što mogu da vidim, osjetim miris, dodir”, kaže Dana.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
