Majka Andreje Pejić: Nosio je moje haljine
Andrej Pejić je kao mali oblačio maminu haljinu i zamišljao sebe u ulozi balerine. Djevojčici rođenoj u tijelu dječaka trebalo je mnogo vremena da se odluči i javnosti saopšti da želi da promeni pol.
Taj san mu se nedavno ispunio i Andrej je novo poglavlje svog života započeo kao Andrea. O ovim, ali i drugim problemima s kojima se porodica suočavala, za Vesti online govori Andreina mama Jadranka Pejić.
"Klanjam se svom djetetu, bez obzira na to kako to možda neki vide. Zaboravimo sada na poziv modela, visoki stil života na Menhetnu i takve stvari. Sa sociološke strane je važno da je Andrea rekla da će o tome da govori javno, baš zbog toliko ljudi, toliko slične djece, bez obzira na to što su različiti. Ona je željela da pruži drugima nadu, podršku, ohrabrenje. Da možeš i treba da ustaneš za sebe, da pošteno svijetu kažeš: "Jesam drugačiji, ali nisam kriminalac, nikome ne želim zlo. Tako sam rođen i to nije bio moj izbor. Od ovoga, kako sam se rodio, uz pomoć porodice i okoline, mogu da uradim najbolje što mogu", rekla je Jadranka povodom Andreine odluke da saopšti javnosti vijest o promeni pola.
"Naš život se sveo na preživljavanje, nikakve ljepote tamo nismo osjetili. Baka Danica i ja smo uspijevale da deci koliko-toliko zadovoljimo potrebe u djetinjstvu, da budu što bezbrižniji. Ne znam koliko smo u tome uspijele, zaista smo nastojale", kaže Jadranka i dodaje da je njena Andreica kao dijete voljela da gleda njenu šminku, da uskoči u njene štikle, da se igra sa djevojčicama.
"Voljela je lutke, ali šta će, bože, reći komšiluk, šta će reći baka. Osjećala sam u srcu da će to biti drugačije dijete. Pričala sam sa prijateljima o tome, ali govorili su mi da to ne mora ništa da znači, da će se promeniti u pubertetu", kaže Jadranka, koja priznaje da joj je žao što tada nije bila edukovana o različitostima kod djece.
"Niko me nije uputio, možda sam pravila neke greške. Možda sam, da sam znala, mogla Andreicu da više zaštitim. Toliko mi je žao što joj nisam kupila barbiku, a ona je toliko voljela. Kupila sam joj neke glupe rendžere, za dječake, jer je brat Igor govorio da su oni bolji. Brat je stalno vukao na karate, fudbal, a ona nije bila zainteresovana", kaže Jadranka i dodaje da Andrea ipak smatra da je mama za nju učinila veoma mnogo, prenosi 24sata.rs.
Ne morate razumijeti, ali...
"Ne morate vi čak ni razumijeti, ni znati šta vam je dijete. Ali kada ga nosite devet mjeseci u svojoj utrobi, čim ga pogledate u oči kada zaplače, pa ljudi da ne znam šta je, sigurno je da volite svoje deijte. To je moje dijete. Šta god da se dogodilo, majka voli svoje dijete", kaže Jadranka.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
