Hercegovačko kolo za zadnju klapu
Neke stvari se u životu događaju poprilično iznenada. Slučajno, neplanirano. I po pravilu iz takvih slučajnosti nastaju velika djela i prijateljstva koja se pamte. Iz jednog takvog iznenadnog događanja, izrodio se umjetnički čin koji će dugo pamtiti članovi Ansambla nacionalnih igara "Jovan Dučić" Trebinje.
Na poziv režisera Emira Kusturice, oni su glumili u završnim scenama filma "Na mliječnom putu". I ne samo to, svojom igrom i cjelokupnim nastupom oduševili sve prisutne. Prije svega Moniku Beluči koja se fotografisala sa mladim folklorašima i, iako je hladni sjeverac te noći izazivao jezu u kostima, sa njima se družila i provela vrijeme u razgovoru. Sve je snimano u etno-selu Uvjeća koje je već bilo domaćin filmadžijama.
- Malo smo imali vremena da se pripremimo za završne scene. Asistent režije i organizator nam je dvije večeri prije donio muziku za koreografiju. Svega je u tom muzičkom bloku bilo - od turbo folka do vranjanske muzike. Zasukali smo rukave, osmislili nastup, održali nekoliko proba, i krenuli - kaže umjetnički rukovodilac Ansambla nacionalnih igara "Jovan Dučić" Nebojša Ratković.
U koreografiji su zajedno nastupali brat i sestra, Tijana i Nemanja Ukropina. Kod porodice Ukropina folklor je inače porodična tradicija, gotovo svi su ili dugo godina uspješno igrali ili još uvijek igraju....
- Snimanje je počelo kad je pala noć, oko 18 časova. I trajalo sve do jutra do šest časova. Bilo je veoma, veoma hladno, ali vjerujte nismo hladnoću ni osjetili. Valjda zbog uzbuđenja, pojačanog adrenalina ili sreće, tek kao da nije decembar bio. Ponavljali smo scene mnogo puta. Profesor Kusturica je perfekcionista - sa osmijehom na licu priča Tijana.
Pomalo nestvarno je djelovala Uvjeća te večeri. Dok je oštri sjeverac temperaturu približavao nuli, a sa juga gotovo nestvarno dolazio miris mora, u kamenu zaspala Uvjeća bila je osvijetljena kao novogodišnja jelka. Na improvizovanoj bini Hercegovci i Hercegovke se uhvatili u kolo i igraju. Ispod njih, kamenom stazom trče, jedno pored drugog Emir i Monika. Od nekoga bježe, a u njihovoj pozadini kolo. Klasični Kustin mizanscen.
- Nije naš posao lak. Takozvana "kula" koju gradimo u okviru koreografije, penjući se na ramena kolega iz kola, složena je za izvođenje. A pogotovo je složena kada se igra u vojničkim čizmama i uniformama. Opet, nama je bilo lako, kada vidimo da je Monika obučena u haljinici i laganoj bluzi, nama se učinilo stotinu puta, ponavljala iste scene. I uvijek dobro raspoložena. Ovo je iskustvo za nas bilo od neprocjenjivog značaja. Pamtićemo ga cijelog života - kaže Nemanja Ukropina.
Snimanje je potrajalo dok prvi zraci sunca nisu obasjali filmski set. Nošnje i kostimi su arhivirani, bar za sada. Nikad se ne zna možda se neke scene i ponove.
- Sa profesorom se nikad ne zna. Dok ne bude sve "utegnuto" do kraja nema zaustavljanja - kažu često trebinjski statisti.
Filmska ekipa će u Trebinju snimati još nekoliko dana, nakon čega slijedi desetak dana rada u studiju da bi film premijerno bio prikazan na Filmskom festivalu u Kanu naredne godine. U njemu će biti snažan i neizbrisiv trebinjski pečat.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
