Žele da prevare smrt i ostanu digitalno besmrtni: Koliko daleko idemo?
Neki ljudi se nadaju da će prevariti smrt tako što će svoju svest sačuvati u digitalnoj formi. Nauka još nije dotle došla, ali napravili smo dovoljno istraživanja mozga i pamćenja da bi to imalo posljedice i da bismo počeli da postavljamo neprijatna pitanja.
Ideja o postizanju de fakto besmrtnosti prevođenjem mozga u kod i čuvanju ličnosti kao digitalne kopije putem interneta, zaokuplja ljudsku maštu već duže vrijeme. Posebno je popularna među transhumanistima, ljudima koji se zalažu za unaprijeđenje ljudskog intelekta i fiziologije pomoću najsofisticiranije dostupne tehnologije.
Dok tehnološki najnaprednije nacije širom svijeta ulažu ogromne resurse u analize ljudskog mozga, a jučerašnja naučna fantastika postaje stvarnost, čini se da se čovječanstvo bliži proboju u ovom polju.
Kako stoje stvari
Prije nego što mognemo da digitalizujemo ljudski mozak, moramo da ga u potpunosti razumijemo, a naučnici na tome naporno rade.
Od 2013. godine međunarodni projekat "Inicijativa mozga" mapira mozak kako bi revolucionalizovali naše razumijevanje najtajanstvenijeg dijela tijela, sa ciljem poboljšanja "prevencije i liječenja poremećaja mozga". Švajcarski projekat "Plavi mozak" digitalno rekonstruiše mozak glodara sa ciljem da se ova tehnologija koristi na ljudskom mozgu.
Ipak, naučnici još ne znaju neke osnovne stvari koje su im neophodne kako bi u nekom trenutku mogli da "kopiraju" mozak, poput onoga, koliko bi prostora zauzeo?
Uprkos svim našim ograničenjima, ljudi ne "troše" memoriju kao običan računar, a procjene o tome koliko bi prostora bilo potrebno da bi se sačuvale sve informacije jako variraju. Vjeruje se da je maksimum koji bi bio potreban negdje oko 2,5 petabajta (jedan petabajt je 1.000 terabajta). Jednostavnije rečeno, to je dovoljno za održavanje oko tri miliona sati "Netfliksovih" serija.
Manipulacija pamćenjem
Sjećanja su veliki dio onoga što nas čini takvima kakvi jesmo, a naučnici istražuju kako ona zapravo funkcionišu i potencijalno, kako ih izmijeniti.
Olga Ivaškina sa Ruskog nacionalnog istraživačkog centra Instituta "Kurčatov", jedne od vodećih državnih institucija za istraživanje i razvoj, rekla je za RT da je njena laboratorija postigla napredak u razumijevanju procesa pamćenja, mada, do sada samo kod miševa. Takođe, bave se i time kako natjerati mozak da zaboravi određena sjećanja, bez uticaja na ostala.
Iako bi takve tehnike mogle da posluže kao blagoslov mnogim modernim ratnim veteranima koji pate od PTSP-a, očigledno je da bi moglo da dođe i do nekih zloupotreba.
"Uticati na memoriju hemijski, fizički ili tehnološki? Da, moguće je", priznala je Tatjana Černigovska, istaknuta naučnica s Ruske akademije za obrazovanje.
Ona je takođe govorila o prilično dobro proučenom fenomenu lažnih sjećanja, situacijama u kojima se osoba ili čak grupa ljudi sjeća nečega što se nije dogodilo ili se dogodilo drugačije od onoga kako ga se sjećaju. Za to nije potrebna digitalna manipulacija.
Međutim, bez etičkih zaštitnih mjera, upozorava Ivaškina, čovječanstvo bi jednog dana moglo da se nađe u distopiji poput one iz kultnog filma "Blejd raner", kada neće biti moguće reći koja su sjećanja ugrađena, a koja su istinska.
Od koncepta do stvarnosti
Ivaškina smatra da je digitalna besmrtnost teorijski moguća, mada u "dalekoj budućnosti".
"Nemamo tehnologije koje bi nam omogućile da kopiramo nečiju ličnost tako da ona može da živi u digitalnom svijetu", rekla je ona. Međutim, ona je prilično optimistična u pogledu razvoja takve tehnologije u budućnosti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
