Vještački DNK umjesto hard diskova

Politika.rs
Vještački DNK umjesto hard diskova

Ukoliko bi se podaci čuvali na DNK, na jedan gram vještačkog genetskog materijala stala bi ista količina informacija kao na 100 milijardi DVD ploča.

Knjiga od 53.000 riječi, 11 ilustracija i jednim kompjuterskim programom, stala je u lance DNK što je do sada najveća količina podataka sačuvana u vještačkom genetskom materijalu. Značaj ovog za laike teško pojmljivog poduhvata naučnika sa Harvarda leži u tome što bi njegovim daljim usavršavanjem i primjenom u budućnosti bili riješeni problemi čuvanja arhivske građe, jer su kapaciteti DNK za skladištenje podataka ogromni, piše Politika.

Osim toga, ovaj postupak bi, prema procjenama stručnjaka, za deset godina mogao da bude jeftiniji od upotrebe konvencionalnih uređaja na kojima danas u digitalnoj formi čuvamo knjige, fotografije, muziku, video-snimke... Primjera radi, u jedan gram DNK može da stane i do 455 milijardi gigabajta što je količina podataka za čije bi skladištenje bilo potrebno 100 milijardi de-ve-dea.

Kako prenose internet portali, Džordž Čerč, član tročlanog tima istraživača, napisao je u žurnalu „Nauka" da je količina od 5,27 megabajta, koliko su u ovom eksperimentu smjestili u DNK, za 600 puta veća od do sada najveće količine nebioloških podataka skladištenih na ovaj način. „Kada bi se podaci čuvali u DNK, na uređaj veličine palca mogao bi da stane cijeli internet", rekao je Čerč.

Da bi povećali pouzdanost i smanjili troškove ovog metoda, naučnici su izbjegavali da informacije unose u dugačke lance nasljednog materijala, već su se oslanjali na više kratkih lanaca DNK. Postupak nije bio lišen grešaka ali su one zanemarljive.

Budući da se digitalni podaci inače čuvaju u obliku binarnog koda (sve informacije pretvaraju se u niz nula i jedinica), naučnici su i ovdje napravili svojevrstan binarni sistem pretvarajući dijelove nukleotida, osnovne jedinice građe DNK, u nule i jedinice.

Adenin (A) i citozin (C) predstavljali su nulu, a guanin (G) i timin (T) jedinicu čime je smanjena mogućnost greške. U okviru eksperimenta razvijen je i sistem pomoću kojeg se ta vještačka DNK ugrađuje u čipove sa kojih se kasnije podaci mogu čitati na isti način kao kada se tumače tragovi DNK iz arheološke građe.

Naučnici objašnjavaju da ovaj metod ne bi mogao da se primjenjuje na DNK živih organizama, jer bi se vjerovatno podaci u živoj ćeliji izmijenili ili bi bili obrisani zbog njenog funkcionisanja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana