Sova: Nedostižno savršenstvo!
Inženjeri se sve češće zagledaju u prirodu kako bi otkrili nove tehnologije. Sada im je zapela za oko sova: ne toliko zbog njene brzine, nego zbog pitanja kako je uopštee moguće da tako velika ptica leti potpuno nečujno.
Naučnici uvijek iznova moraju konstatovati kako čovjek još mnogo toga može naučiti od prirode, njezinog biljnog i životinjskog svijeta. U takozvanoj “bionici” je već mnogo toga otkriveno, od “čička” kojim danas i mi vežemo našu sportsku odjeću i obuću pa do “lotosove površine” koja nikad ne može postati prljava.
Miš čuje sovu tek kad osjeti kandže
Ali naučnici Visoke tehničke škole u Ahenu imaju vrlo mnogo posla uopšte shvatiti jednu pticu kojoj se od davnina pripisuju osobita svojstva: sovu. Ona je zapravo mesožder i golemi je izazov shvatiti, kako sova uopšte uspijeva nečujno jedriti kroz vazduh prije nego što zgrabi miša? I to nipošto nije jedina tajna te životinje.
“Sove love noću i zato su vizualne informacije veoma ograničene”, objašnjava biolog Tomas Bahmann “Sove su se specijalizovane lokalizovati plijen sluhom, a to može funkcionisati samo ako lete tiho.”
Naučnici su se usredotočili na razmjerno raširenu vrstu sove, kukuviju drijemavicu - neki je zovu i pjegasta sova. Odrasla životinja teži otprilike koliko i golub - ali postoji drastična razlika u buci dok leti golub ili ova sova. Naravno, jedan od razloga je osnovna aerodinamika: krila sove su nešto veća i čine zatvoreniji luk: “To ptici omogućava mnogo veći potisak pri manjoj brzini leta”, objašnjava Bahman.
Da bi postigli brzinu kojom bezbjedno mogu letjeti, golubovi moraju mnogo više zamahivati krilima - i to se jako dobro čuje. Naravno da i sova mora ponekad zamahnuti krilima, ali to pak protiče gotovo bez šuma.
Misterija krila sove
To zna svaki lovac, ali nije lako objasniti, zašto je to tako: kao prvo, meko perje sove stvara mnogo manje trenja. Tajnu otkriva i jedinstvena struktura krila: na mjestu gdje krilo sječe vazduh sova ima red posve finih kukastih “pretkrilca”. Mekoća krila pravi minijaturne kovitlace nad krilom koje stvara vazdušni “jastuk” - a on uveliko smanjuje otpor vazduha. Na kraju krila dolaze još i malene rese koje dodatno smiruju kovitlac. To znači da vazduh ne vibrira dok krilo prolazi kroz njega - a to pak znači da sovu ne možemo čuti.
Fenomen minijaturnih kovitlaca je već poznat kod drugih životinja. Tako funkciše i gruba koža morskog psa koja stvara mnogo manji otpor vode nego glatka površina. U vazduhu je slično i to zna svako ko igra - golf. Jer blage udubine na loptici za golf čine da ona leti mnogo bolje nego kad bi loptica bila savršeno glatka.
U vazdušnom prevozu su se inženjeri zapravo već ugledali na ptice. Tamo ih je za sada mnogo više zanimao na primjer orao ili čak roda. Oni, dok lebde i traže plijen iz vazduha, savijaju vrške svojih krila prema gore. Time se mijenja aerodinamika čitavoga krila, jer nestaju vrtlozi koji se obično stvaraju na kraju krila i smanjuju njegovu djelotvornost. Zato putnički avioni u posljednjih desetak godina svi imaju “winglets”, malene “repiće” na vršcima krila.
Ventilatori koji se ne čuju
Letačke sposobnosti sove naučnici u Ahenu ne zanimaju toliko zbog brzine: sova leti razmjerno sporo, petnaestak kilometara na čas. Ono što je mnogo zanimljivije kod tajne tihog krila sove su područja gdje je tišina - i izostanak bilo kakve vibracije vazduha, od presudnog značenja: na primjer, kod izrade tihih ventilatora, mnogo djelotovrnijih turbina ili vjetroelektrana.
Ali to neće biti lako: pahuljasta mekoća sovinih krila koja bi smanjila otpor vazduha se teško može imitirati ljudskom rukom, a da bi ispunjavala svoj zadatak i ujedno bila dovoljno snažna da bi izdržala vjetrove, jer pod takvim vremenskim uvjetima sove radije čuče negdje na sigurnom i čekaju da oluja prođe. Ali, gotovo slučajno, jedna druga osobina sove je jako zainteresovala stručnjake za računare - njezina dva uva koja nisu simetrično postavljena na njezinoj glavi.
Dva uva i tri dimenzije
Jedno uvo je usmjereno više prema gore, a drugo prema dolje i sove su pokazale sposobnost onoga što su nam već na prvim časovima geometrije objašnjavali da je nemoguće: sa samo dva uva gotovo savršeno locirati plijen - u tri dimenzije! Povrh toga, izgleda da sove i “obrađuju” zvuk u više razina. Jedno je cjelovita zvučna slika okruženja, a druga razina je točna lokalizovanje cilja. “Razlikovanje izvora nije jednostavno, ali sove to mogu prilično dobro. One su u stanju ciljano usmjeravati svoju pažnju”, objašnjava Herman Vagner.
To i čovjeku obično predstavlja problem i Vagner to razlikovanje razina uspoređuje sa žagorom na nekom primanju gdje svi govore sa svima i gdje se morate usredotočiti da iz svih tih glasova izdvojite nekoga tko se obraća upravo vama. Kad je već kod krila toliko teško, onda su inženjeri barem u tome već počeli razvijati “pametan” sistem za video-konferencije. On bi sam trebao otkriti, ko u opštem žagoru nešto želi reći u kameru. Zato treba i kamera koja će nadgledati sve - i kamera koja će se usmjeravati na željenog sagovornika. Utoliko bi barem ta osobina ove izuzetne životinje mogla postati svakodnevica i za nas.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
