Naučnici zapanjeni bićem koje ima moć samoizlječenja
Tardigradi, sitna osmonoga stvorenja koja izgledaju poput malih medvjeda iz svemira, otporniji su na ekstremne uslove od bilo kojeg drugog bića na Zemlji.
Mogu preživjeti masivne doze radijacije, gotovo 1.000 puta veće od smrtonosne doze za ljude i podnijeti okruženja koja su smrtonosna za druge organizme.
Nedavno otkrivena vrsta tardigrada otkriva više o tome kako ovi mikroskopski organizmi preživljavaju popravkom svoje DNK nakon izloženosti visokim dozama gama-zračenja.
Trenunto je poznato oko 1.500 vrsta tardigrada, neobične vrste koju često nazivaju 'vodenim medvjedićima'. Kada govorimo o njihovim odbrambenim sistemima protiv radijacije, mnogo toga ostaje neotkriveno. Nova studija posebno proučava vrstu nazvanu Hipsibius henanensis, otkrivenu u kineskoj provinciji Henan prije šest godina, kako bi istražila molekularne mehanizme koji tardigradima omogućavaju ovu otpornost. Rezultati bi mogli pomoći u zaštiti astronauta u svemiru i omogućiti duže svemirske letove za ljude.
"Ekstremna otpornost ekstremofila poput tardigrada pravi je rudnik neistraženih molekularnih mehanizama otpornosti", rekao je Lei Li, istraživač Kineske akademije nauka i glavni autor rada.
Studija, objavljena u časopisu "Sajens", otkriva da ova vrsta tardigrada aktivira sofisticiran odbrambeni sistem koji ne samo da štiti njihovu DNK od oštećenja nego je i popravlja.
Najpoznatija odbrana tardigrada je sposobnost ulaska u stanje sličnoj smrti tokom kojeg uvuku sve svoje udove i gotovo potpuno iscrpe vodu iz tijela. Ovo stanje dehidracije omogućava im da prežive najekstremnije uslove decenijama, čak i u vakuumu svemira. Vrsta Hipsibius henanensis ima ukupno 14.701 gen, od kojih je 30 odsto jedinstveno za tardigrade. Eksperimenti su pokazali da se nakon izlaganja dozi radijacije od 200 i 2.000 graya aktivira 2.801 gen povezan s popravkom DNK, diobom stanica i imunološkim odgovorom.
Jedan ključni gen, TRID1, poziva protein (53BP1) koji popravlja dvostruke lome u DNK. Takođe, gen DODA1 proizvodi antioksidativne pigmente kako bi neutralisao reaktivne hemikalije izazvane radijacijom, dok gen BCS1 štiti mitohondrije.
"Tardigrade možemo pronaći gotovo posvuda na Zemlji, od dubokih okeana do visokih planina", rekao je Tomas Butbaj, profesor sa Odjeljenja za molekularnu biologiju Univerziteta Vajoming, koji nije bio uključen u studiju.
Butbaj je 2021. godine poslao tardigrade u svemir kako bi proučavao njihovu otpornost na uslove na Međunarodnoj svemirskoj stanici.
"Razumijevanje kako tardigradi preživljavaju u svemiru ključno je za razvoj terapija i zaštitnih mjera za ljude tokom dugih svemirskih letova", rekao je Butbaj.
Istraživanja poput ovog omogućavaju razumijevanje jedinstvenih strategija tardigrada za preživljavanje u ekstremnim uslovima, što bi moglo biti ključno za sigurnost i uspjeh budućih svemirskih misija s ljudskom posadom, zaključuje "Gizmodo".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
