Najčešće zablude i mitovi o kanceru
Malo je bolesti koje ljudima mogu da uliju strah u kosti kao što je to kancer.
Čak trećina ljudi na svijetu dobije rak u nekom periodu života, pa je gotovo nemoguće pronaći osobu koja nije imala makar posredan dodir sa ovom bolešću.
Kao sveprisutni potsjetnik naše smrtnosti, kancer nas plaši do tačke kada se svaka rasprava o njemu izbjegava, a u opisivanju istog koriste eufemizmi.
Kada se o nečemu tako rasprostranjenom ćuti, onda raste broj dezinformacija i mitova, koji nekada mogu biti fatalni za oboljelog.
Predstavljamo vam nekoliko najčešćih i najopasnijih.
Broj oboljelih od raka raste
Ova tvrdnja je tačna, ali se često zloupotrebljava kao dokaz da je naš svijet sve više kancerogen.
Naime, najveći rizik od dobijanja raka je starenje, a pošto živimo sve duže, ne čudi što je broj slučajeva sve veći.
Ipak, i stopa preživljavanja kancera takođe je povećana, zbog bolje dijagnostike i tretmana.
Ajkule ne dobijaju rak
Ovaj mit urezan je tako duboko u svijest javnosti, da gotovo nema načina da se izbrjiše. Glas o navodno dobrom imunitetu ajkula, nažalost vodi ka njihovom istrebljenju, jer je povećan lov na ove drevne životinje i to zbog njihove navodno ljekovite hrskavice.
Međutim, ljekari kažu da od nje nema nikakve koristi.
Takođe, sama premisa je netačna, budući da ajkule dobijaju rak, kao i svi složeni višećelijski organizmi, od pasa do slonova.
Mit da "ajkule ne dobijaju rak" popularizovana je 1992. u knjizi dr Vilijama Lejna. Procenjuje se da se populacija ajkula smanjila za 80 odsto u posljednjih deset godina, kako bi se napravila potpuno beskorisna pilula. Pritom je dr Lejn još davno investirao u taj biznis.
Kancer je moderna bolest
Egipatski ljekari zabilježili su slučaj raka dojke između 1500. i 3000. godine prije nove ere.
Do 400. godine prije Hrista, grčki ljekar Hipokrat napravio je razliku između benignih i malignih tumora. Tadašnji naučnici nazvali su ih kancerom, jer su primjetili da grupe tumora podsjećaju na noge krabe.
Kancer je zaista drevna bolest i verovatno postoji koliko i višećelijski organizmi.
Radioterapija i hemioterapija su otrovi
Jesu. I radioterapija i hemioterapija oštećuju DNK. Ćelije tumora su mutanti i iako se razmnožavaju, mogu da se oštete i teže se regenerišu, nego što je to slučaj sa okolnim tijelom.
Zato planirana radioterapija može da ubije ćelije tumora, a da poštedi najveći dio zdravog tkiva i organa.
Hemoterapija cilja ćelije koje se brzo dijele, poput kancerogenih. Kolateralnu štetu predstavljaju normalne ćelije organizma koje se takođe brzo dijele, kao što su ćelije koštane srži i folikule dlake.
Cilj obije terapije je da ubije ćelije tumora, ali naravno imaju i neželjena dejstva.
Postoji lijek, ali ga farmaceutska industrija krije
Vjera u "skrivanje" leka protiv kancera je iznenađujuće rasprostranjena.
Ipak, prije nego što se celokupna farmaceutska industrija optuži za strašnu zavjeru, treba znati kako se kancer razvija.
Njega izaziva nekontrolisano dijeljenje mutiranih ćelija koje mogu naseliti zdravo tkivo ili putovati kroz tijelo u procesu koji se naziva metastaza.
Pošto kancer može nastati od praktično bilo koje mutacije ćelija, postoji i veliki broj maligniteta, od kojih neki dobro reaguju na operacije, neki na radioterapiju, a neki na hemioterapiju.
Neki tumori previše napreduju, da bi se mogli izliječiti, ali se mogu držati pod kontrolom.
Međutim, prognoze i preživljavanje ove bolesti u zavisi od mnogih faktora – brzine rasta tumora, roka uspostavljanja dijagnoze i njihove dostupnosti.
Rak kože i rak dojke, na primjer, obično imaju dobru prognozu. Drugi turmori mnogo brže rastu ili se simptomi jave tek kad je uznapredovao toliko da ga je mnogo teže liječiti.
Kako bi sve bilo još složenije, svaki kancer je jedinstven, jer predstavlja mutacije ćelija samog pacijenta.
U skladu s tim, ideja o jednom "magičnom metku" koji može da "ubije" sve vrste raka, treba da se posmatra s velikom rezervom.
Da farmaceutska industrija ima tajnu lijeka za rak, onda sigurno njihovi čelnici nikada ne bi umirali od te bolesti.
Uz to, u današnje vrijeme, tako veliku tajnu nemoguće je čuvati tako dugo, bez obzira na to koliko su kompanije neetične.
Na poslijetku, ono što najviše podriva teoriju o skrivenom lijeku je pitanje: Ako farmaceutske kompanije zaista imaju lijek za rak, zašto ga ne bi prodavale?
Kancer može biti izliječen uz pomoć...
Spektar navodnih lijekova za rak je ogroman, a proizvodi su obično "prirodni" i do njih se lako dolazi – na primjer, seme kajsije, soda bikarbona i slično iako njihova efikasnost u liječenju nikad nije dokazana.
Egzotične kombinacije svega od biljaka do vitamina prodaju se kao potencijalni lijekovi, ali za to ne postoje nikakvi dokazi.
Neki kažu i da magneti liječe kancer, ali istraživanje o takvoj terapiji pokazuje da su takva statička polja biološki inertna i da nemaju nikakvog efekta.
Pokojni Patrik Svejzi, koji je umro od raka pankreasa 2009. možda je i najbolje objasnio tu situaciju: "Ako bi iko imao taj lijek, kao što se tako mnogo ljudi kune da ima, bio bi veoma bogat i veoma poznat. Ako to nije, neka ućuti".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
