Kako je pesničenje spaslo muške lobanje

Kosti koje najčešće stradaju u tuči pesnicama značajno su ojačale još u ranoj fazi hominida, tvrde naučnici. Riječ je o kostima koje se najznačajnije razlikuju u muškom i ženskom skeletu.

Autori naučnog rada objavljenog u žurnalu "Biological Reviews", uvjereni su da su ta ojačanja muških lobanja posljedica borbe oko žena i resursa, sugerišući zapravo da je nasilje uzrok ključnih promjena u evoluciji.

Fosilni zapisi pokazuju da je australopitekus, direktni predak čovjeka, imao upadljivo robusnu strukturu lica. Godinama je to objašnjavano adaptacijom na ishranu koja se sastojala od oraha, sjemenki i trave.

Ipak, novija saznanja na osnovu ispitivanja istrošenosti njihovih zuba i prisustva ugljenih izotopa, izazvala su sumnje u hipotezu zasnovanu na vrsti ishrane.

"Australopitekus, za koga se vjerovalo da je ‘Krcko Oraščić’, zapravo je vjerovatno jeo voće", kaže jedan od autora teorije, biolog Dejvid Kerijer sa Univerziteta u Juti.

Kerijer i ljekar Majkl Morgan, koautor rada, nude novo objašnjenje koje se zasniva na prilagođavanju kostiju lobanje zbog nasilnog suparništva.

Da bi potkrepili svoje tvrdnje, Kerijer i Morgan su predočili podatke koji se tiču savremenih borbi. Nekoliko istraživanja zasnovanih na podacima hitnih medicinskih službi pokazuju da su lica naročito ranjiva i da je vilica pri vrhu liste najčešće lomljenih kostiju.

"U današnje vrijeme, lom vilice nije kraj svijeta, jer imamo hirurge i modernu medicinu. Ali, prije četiri miliona godina, ako bi slomio vilicu, to bi vjerovatno bila fatalna povreda. Ne bi mogao da žvaćeš hranu i - jednostavno bi umro od gladi", objašnjava profesor Kerijer.

Takođe, činjenica da se upravo kosti lobanje najviše razlikuju u skeletu maškaraca i žena, ide u prilog ovoj teoriji - jer su u ljudskoj istoriji uglavnom muškarci "oni koji se bore".

BBC dodaje da se ideja o nasilju kao uzroku ovih promjena nadovezala na ranije otkriće dvojice naučnika da su rani hominidi bili prvi primati čiji je oblik ruke omogućavao stiskanje pesnice i, samim tim, i "pesničenje".

Taj raniji rad Kerijera i Morgana izazvao je kritike dijela naučne javnosti, pa Kerijer očekuje da će i novu teoriju dočekati kao kontroverznu - jer, kaže, debata oko uloge nasilja u ljudskoj evoluciji nije nova.

Prema Kerijeru, nova teorija je doprinos toj debati čije je osnovno pitanje "da li je naša prošlost bila nasilna ili miroljubiva".

"Istorijski zapisi odnose se na kratko vrijeme, arheološki pokrivaju desetine hiljada godina više... ali anatomija 'arhivira' tragove o tome koja je vrsta selekcije dominirala, koja su ponašanja bila značajna, i tako nam pruža informacije o veoma dalekoj prošlosti", zaključuje Kerijer za BBC.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.