Eksperimenti koji mogu da spase svijet, ili ga unište
Geoinženjering tehnologije predstavljaju nepresušan izvor katastrofa za holivudske filmove, a istraživači su do sada predlagali brojne tehnologije koje mogu poboljšati ili u potpunosti uništiti čovječanstvo.
Naučnici su do sada predlagali slanje velikog “suncobrana” u svemir kako bi odbijao Sunčeve zrake, erupciju vještačkih vulkana, rastvaranje planina i stavljanje njihovih ostataka u more, puštanje čestica sulfata u stratosferu, i možda najmanje opasan predlog od svih – punjenje okeana komadićima gvođža kako bi se stimulisao rasti algi.
Geoinženjering – kako ga definiše Kraljevsko društvo, je tehnološka manipulacija klime (neki ovo nazivaju i „hakovanjem planete”).
Nakon decenija teoretisanja, grupa naučnika sa Kembridža trebalo je da bude prva koja će ova istraživanja iznijeti iz laboratorije u realan svijet.
Međutim, malo prije predstavljanja svojih ideja, naučnici su se povukli. Postojao je strah uslijed činjenice da nisu nikako mogli da znaju ko će koristiti njihova istraživanja i na koji način. Naučnici jednostavno nisu željeli da otvore vrata koja bi kasnije možda bilo nemoguće zatvoriti.
Primjera radi, između 1967. i 1972. godine avijacija Sjedinjenih Američkih Država sprovodila je „Operaciju Popaj”. U pitanju je bilo prvo korišćenje vremena kao instrumenta rata.
Avijacija je izvela skoro 3.000 letova iznad Ho Ši Min trase, tokom kojih su avioni posipali oblake srebrnim česticama joda, izazivajući oluje i produženje sezone monsuna.
„Popaj” je ovaj put pretvorio u močvaru i izazvao šok internacionalne zajednice. Ubrzo potom, konvencija za modifikaciju vremena je 1977. godine zabranila ovaj vid ratovanja.
Pogledajte koje sve tehnologije danas postoje i kako bi mogle da promene čovečanstvo:
Stratosferski sprejevi
Vrućina može biti sprečena da dospije do Zemljine atmosfere reflektovanjem nekih od Sunčevih zraka natrag u svemir.
Loše strane: Iako bi ovo predstavljalo najbrže rješenje globalnog zagriavanja, ono je ujedno i rješenje koje nosi najviše rizika. Globalne vremenske šeme mogle bi da budu drastično promijenjene.
Svemirski reflektori
Postavljanje velikog „suncobrana” u svemiru moglo bi da reflektuje mali dio Sunčevih zraka natrag u svemir, sudeći po astronomu Rodžeru Ejndželu. On tvrdi da bi smanjenje od samo 2 odsto u količini Sunčevih zraka koji stižu do Zemlje moglo da zagrijavanje učini znatno podnošljivijim.
Loše strane: Asteroidi. Stakleni diskovi koji bi reflektvoali zrake bili bi jako ranjivi na udare svemirskog otpada, a održavanje ovog svemirskog „suncobrana” bilo bi izuzetno skupo.
Đubrenje okeana
Spuštanje komadića takozvanih „plombi od gvođža” u okean može da generiše procvat planktona koji apsorbuju ugljenik. Oni onda uzimaju CO2 na površini i nose ga sa sobom dok se spuštaju ka dnu okeana nakon smrti, stvarajući „ugljene jame”.
Loše strane: Potrebno je jako puno vremena kako bi se ostvario mali fekat, a uticaj na morski svijet mogao bi da bude razoran. Iako bi planktoni mogli da žive u ovakvoj vodi, ribe bi se gušile.
Vještačko drveće
Danas već postoji tehnologija koja je u stanju da izvlači ugljen-dioksid iz vazduha. Klasu Lakner sa Univerziteta Kolumbija razvio je mašinu koja svakoga dana može da ekstrakuje 1.000 puta više CO2 iz atmosfere nego prirodno drvo. Izgradnjom ovih struktura širom svijeta moglo bi da ojača naše napore da očuvamo prirodu.
Loše strane: Cijena.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
