Dokle je ko stigao u svemiru
Svemirska trka SAD i Sovjetskog Saveza, koja je obilježila nekoliko decenija prošlog vijeka, možda će uskoro djelovati kao dječja igra u poređenju sa trkom u koju je u 21. vijeku uključeno desetak nacija.
Prošlonedeljno lansiranje južnokorejske rakete “Naro-3”, dometa 800 kilometara, uzburkalo je duhove u tom regionu u kojem Kina, Japan i Sjeverna Koreja odavno ne kriju ambicije ka razvoju svemirskih programa. Raketa koju je Seul ispalio ne samo da je tu zemlju učinila tek 13. u svijetu koja je uspjela da probije “okove” Zemljine atmosfere, već je u njenom dometu i kineski megapolis Šangaj i prestonica Peking, što se nimalo ne sviđa Kini, ali ni SAD, koje su saveznik režima u Seulu.
Kinezi su uspjeli da u prethodnih deset godina pošalju prvog astronauta u svemir, 2008. obave prvu “svemirsku šetnju”, a prošle godine uspješnu misiju imala je i prva astronautkinja. Do 2020. Kina planira postavljanje svemirske stanice, a do 2025. slanje čovjeka na površinu Mjeseca.
Do 2024. Amerikanci bi željeli da imaju stalnu bazu na Mesecu. Boravak svemirskog vozila “Kjurioziti” prošle godine na površini Marsa uvod je i u “osvajanje” Crvene planete.
Pored Mjeseca i Marsa, Rusiju zanima i Venera. Plan vlasti u Moskvi je da oko 2016. lansira letjelicu koja bi vršila istraživanja u orbiti ove planete. Ambiciozne palnove u vezi sa svemirom ima i Indija, koja razvoj misija želi da započne slanjem letjelice “Mangaljan” u orbitu Marsa. Ukupni troškovi ovog programa procijenjeni su na 83 miliona dolara. Iako se zapadni mediji posprdno odnose prema vijesti da je Iran uspio da u svemirskoj kapsuli “Pišgam” pošalje majmuna u svemir i bezbjedno ga vrati prošle nedjelje, ovo je veliki korak Teherana ka slanju ljudske posade u kosmos.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
