Da li nauka ima granice?
Martin Gardner i Paticija Črčlend vjerovatno se nikada nisu upoznali, ali njihove knjige pokazuju da postoje radikalni, čak i ljutiti, načini razmišljanja u vezi sa naukom.
Gardner je preminuo prošlog mjeseca. Bio je naučni pisac čije su mjesečne kolumne u magazinu Scientific American bile izuzetno popularne. Patricija je filozof koji predaje na Univerzitetu u San Dijegu.
Njih dvoje se ne slažu oko jedne stvari – Koliko toga možemo da znamo o univerzumu?
Gardner u svojoj posthumno objavljenoj autobiografiji vjeruje da pojedine stvari, poput toga kako je nastao život, šta je priroda vremena, šta je svijest i da li postoji slobodna volja, toliko kompleksne da će zauvijek izmicati ljudskom razumjevanju.
Ne samo da „nijedan živi naučnik i filozov današnjice nema ni približno shvatanje" toga kako um i svijest rade, već je vrhunac oholosti pomisliti da će te stvari ikada biti u potpunosti shvaćene.
Zauvijek neinteligentni
Gardner razumije da ljudi imaju nevjerovatne mozgove, da mogu da stvaraju mašine koje razmišljaju, mikroskope i brojne druge stvari koje povećavaju našu inteligenciju, ali smatra da i dalje postoje granice, tvrde granice.
Baš kao što „nikada nećemo naučiti šimpanzu da razumije kvadratni koren broja 2, sigurno moraju da postoje istine koje su van našeg domašaja baš kao što je naš domašaj značajno ispred domašaja krave".
On priznaje da su ljudi nekada bili poput šimpanzi i da su vremenom razvili mozgove koji mogu da otkriju kvadratni korjen, ali ga to ne oduševljava.
Postoje svojstva univerzuma toliko duboka i kompleksna da nijedan um, ma koliko bio napredan, nije u stanju da ih u potpunosti razumije.
U njegovoj knjizi ne objašnjava da li je problem u razmjerama (da su naši mozgovi previše mali a univerzum je previše veliki) ili je univerzum pažljivo dizajniran tako da ostane misterija za one koji ga okupiraju. Bez obzira na to, njegova knjiga insistira na tome da su pojedine misterije večne.
Neznanje je samo neznanje
Patricija mrzi ovu ideju. „Neznanje je samo neznanje „, tvrdi. Ukoliko nešto ne znate, to ne znači to nikada nećete znati. Ona u svojoj knjizi piše: „Postoji nešto izuzetno arognatno u vezi sa razmišljanjem. Ako ja, sa svojim sjajnim i avanturističkim mozogm ne mogu da zamislim rješenje kako bih opisala fenomen, onda taj fenomen uopšte ne može biti objašnjen. Ono što ja mogu i ne mogu da zamislim je fiziološka činjenica o meni. U pitanju nije duboka metafizička činjenica o prirodi univerzuma".
Figure od autoriteta su vjekovima tvrdile da nikada nećemo razumjeti zemljotrese, bakterije, atome ili vulkane – i da je samo zadiranje u ove stvari prelazak na božansku teritoriju.
Ali smo ipak odlučili da to učinimo. Pitali smo. Analizirali smo. I učili smo. Osobe koje tvrde da nešto nikada nećemo moći kriju se od znanja, oni su kukavice.
Ona osobe poput Gardnera naziva „protivnicima prosvetljenja". Ona je ponosna na ljudski mozak, njegovu sposobnost da donosi razumne odluke, našu snalažljivost i nakon dovoljno vremena, sumnja, nijedno pitanje neće ostati bez odgovora. Ne postoje permanentne misterije. Na samom kraju, znaćemo sve.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
