Da li naša civilizacija ima šansu da opstane?

Međutim, ako nađemo način da formiramo održiv sistem, neki djelovi ljudske civilizacije mogli bi postati kvazi-besmrtni, kaže jedan istraživač.

Izazov leži u zajedničkom društvenom fokusu i prihvatanju odgovornsti da čovječanstvo igra ključnu ulogu u oblikovanju sudbine planete, umjesto da reaguje na pojedinačne trenutne krize i kratkoročnim ciljevima.

"Naša civilizacija mogla bi postati novi entitet na planeti koji će dugoročno komforno živjeti i razvijati tehnologije koje će nam to omogućavati", rekao je Dejvid H. Grinspun, antropolog Kongresne biblioteke na godišnjem sastanku Američke geofizičke unije.

Ne slažu se svi da je dugoročna perspektiva moguća ili da je moguće spriječiti propast Zemlje.

Zapravo, jedan astronom kaže da su ljudi "programirani" tako da žive za trenutak.

Posljednjih 4,5 milijardi godina Zemlju su oblikovale prirodne katastrofe i biološke sile poput razvoja cijanobakterija koje su stvorile atmosferu bogatu kiseonikom.

Međutim, u sadašnjoj epohi ljudi su ti koji mijenjaju planetu.

"Zemlja je postala neprepoznatljiva u odnosu na vrijeme kada su je sile prirode oblikovale", kaže Grinspun.

Uništavanje staništa, nekontrolisan rast populacije, globalno zagrijevanje i drugi izazovi moderne civilizacije ljude stavljaju u rizik. Problem je u tome što ljudi, iako mijenjaju planetu, ne rade to svjesno niti kontrolisano.

Civilizacija je na raskršću, kaže Grinspun. Ako globalno zagrijavanje i slični fenomeni nastave da djeluju, čovječanstvo će izumrijeti.

Međutim, ako Homo sapiens prevaziđe te izazove, ljudi koji prežive mogli bi izgraditi dugovječnu civilizaciju, trajniju od bilo koje koja je postojala u prošlosti.

U suštini, civilizacije bi mogle da traju nekoliko hiljada godina ili čak stotinama hiljada i milionima godina, u zavisnosti od toga koliko su spremne da prihvate drugačiji sistem djelovanja.

"Čak i kada bi mali dio ljudi uspio da preživi, mogao bi da postane kvazi-besmrtan", kaže on.

Dobra vijest je to da ljudi trenutno pokušavaju da oblikuju planetu budućnosti.

Na primjer, države svijesno preduzimaju akcije za smanjenje rupe na ozonskom omotaču i smanje emisije ugljen dioksida, a traže i načine za spriječavanje udara asteroida.

U budućnosti će društva možda naučiti da spriječe buduća ledena doba ili čak produže životni vijek Zemlje kada se Sunce pretvori u crvenog džina.

Kako bismo imali nadu u preživljavanje, potrebno je oprezno da koristimo tehnologije. Čovječanstvo treba da promjeni kratkoročne poglede na naš uticaj na Zemlju u višegeneracijsku perspektivu i svjesno prihvati ključnu ulogu u sudbini planete.

Za neke ljude to može predstavljati preveliku promjenu, uključujući i naučnike koji su navikli da ljude gledaju kao na "prašinu" u beskonačnosti svemira i ekologe koji osuđuju čovječanstvo za uništavanje Zemlje.

Grinspun smatra da su takva gledišta kontraproduktivna.

"Mi moramo biti centar te priče", kaže Grinspun.

On je naveo metaforu o ljudima koji se bude u autobusu koji juri autoputem. "Moramo da naučimo kako da upravljamo njime kako bismo spriječili katastrofu", rekao je on.

Civilizacija je na raskrsnici, slaže se i Set Šostak, astronom SETI instituta u Kaliforniji.

"Na posljetku, ili treba da stabilizujete populaciju i nađete način da reciklirate sve što upotrebljavate, ili morate da nađete sasvim novi način da preživite, poput odlaska na drugu planetu ili barem koristite njihova rudna bogatstva".

Međutim, Šostak sumnja da li je razumno očekivati da će čovječanstvo naći dugoročne ciljeve.

"Ljudi su programirani da brinu o trenutnim problemima", kaže on za LiveScience.

Nije uvijek ni moguće imati dugoročnu perspektivu.

Na primjer, kada je London bio prekriven gustim toksičnim smogom zbog grijanja domaćinstava na ugalj sedamdesetih godina 19. vijeka, niko nije mogao da nađe rješenje.

Onda su ljudi počeli da koriste druge izvore toplote i problem se sam rješio.

"Često ne vidite šta se nalazi baš iza ugla", kaže Šostak.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.