Zašto je ućutkan čovjek koji je 1975. izumio digitalni fotoaparat?
Radeći u Kodaku, Stiven Sason izumio je 1975. godine prvi digitalni fotoaparat. Ovo otkriće, međutim, nije naišlo na pozitivne reakcije vodećeg vrha kompanije.
Nedugo nakon dolaska u kompaniju Kodak, Sason je dobio naizgled nevažan zadatak – da utvrdi postoji li praktična primjena CCD senzora koji je izumljen par godina ranije.
"Skoro niko nije znao čime se bavim jer je u pitanju bio mali projekat. Nije bila tajna, već jednostavno nešto čime sam se tih dana zanimao kako ne bi radio nešto napornije, pretpostavljam", kaže Sason.
Naručio je nekoliko senzora koji su bilježili dvodimenzionalne svjetlosne obrasce i pretvarali ih u električni signal. Sason je pokušavao da načini snimak, ali električni impulsi brzo su nestajali.
Zabilježeni prikaz pokušao je da održi pomoću tara relativno novog procesa – digitalizacije, odnosno pretvaranja električnih impulsa u brojeve. Ali ovo rješenje vodilo je novom izazovu – skladištenju podataka putem RAM memorije, a zatim prebacivanju sadržaja na giditalnu magnetnu traku.
Konačni rezultat bio je uređaj Rube Goldberg koji se sastojao iz objektiva osmomilimetarske kamere, prenosivog digitalnog kasetofona, 16 NiCd baterija, konvertera analognog u digitalni signal i nekoliko desetina električnih kola povezanih sa nekoliko elektronskih ploča.
Možda cijela ova skalamerija djeluje čudno u današnje vijeme, ali treba imati u vidu da je u pitanju era masovne upotrebe računara nastupila tek deceniju kasnije.
Naravno, problemima ovdje nije bio kraj – sada je trebalo izumijeti sistem za prikazivanje sadržaja koji bi digitalnu informaciju sa kasete pretvorio u nešto što bi se moglo vidjeti na televiziji – digitalni prikaz.
Zaposleni u kompaniji Kodak bili su vrlo sumnjičavi.
"Bili su ubijeđeni da niko nikad ne bi želio da gleda fotografije preko televizora", navodi Sason.
Nisu pomogle ni brojne demonstracije. Sason bi odnio kameru u konferencijsku salu i pokazao vodećem vrhu kompanije rezultate svog rada.
"Bilježenje snimka trajalo je samo 50 milisekundi, ali su bile potrebne 23 sekunde da se prebaci na kasetu. Izvadio bih je, predao svom pomoćniku i ubacio u sistem za prikazivanje dobijenog sadržaja. Nakon 30 sekundi pojavio bi se crno-bijeli snimak veličine 100 sa 100 piksela", ističe Sason.
Iako je kvalitet bio vrlo slab, objasnio je da bi sa razvojem ove tehnologije rasla i rezolucija. Pokušavajući da uporedi sistem da tadašnjim elektronskim uređajima, predložio je da uređaj zamisle kao "HP digitron sa objektivom". Čak je počeo da pominje i slanje sadržaja putem telefonske linije.
Ali odgovor kompanije u najboljem slučaju bio bi vrlo mlak.
"Klasične fotografije bile su u upotrebi više od 100 godina i niko se na njih nije žalio, a njihova izrada bila je jeftina. ‘Zašto bi se onda iko zamarao gledanjem fotografija na televizoru?’, rekli bi."
Najviše primjedbi dolazilo je iz odsjeka za marketing. Kompanija Kodak držala je monopol na tržištu i zarađivala ogromne sume novca u svakoj fazi fotografskog procesa – ako biste slavili dječiji rođendan, kupili biste Kodak film. Ako biste razvijali film, mogli ste da ga pošaljete kompaniji koji bi ga razvila na Kodak foto papiru, koristeći Kodak hemikalije.
U pitanju je bio odličan poslovni model.
Kada su direktori kompanije upitali Sasona u kojem momentu bi novi proizvod mogao da postane konkurentan, objasnio je situaciju Murovim zakonom, prema kojem se napredak u razvoju digitalne tehnologije udvostručava na svake dvije godine. Za to bi bila potrebna rezolucija od 2 miliona piksela, odnosno 15 do 20 godina. Kodak je svoj prvi digitalni fotoaparat izbacio na tržište 18 godina kasnije.
"Kada tim ljudima pominjete period od 20 godina - kad niko od njih neće više raditi u kompaniji, oni se skoro uopšte ne uzbuđuju. Ali, dozvolili su mi da nastavim rad na digitalnom fotoaparatu, kompresovanju slike i memorijskoj kartici", objašnjava Sason.
Prvi digitalni fotoaparat patentiran je 1978. godine. Sasonu je bilo zabranjeno da javno govori o svojem prototipu ili ga pokazuje bilo kome van kompanije.
Sa svojim kolegom Robertom Hilsom izumio je prvi moderni DSLR fotoaparat koji izgleda i funkcioniše poput današnjih profesionalnih modela. Imao je senzor od 1.2 megapiksela, funkcionisao po principu kompresije vizualnog prikaza i sadržao memorijsku karticu.
Kompanija Kodak i dalje nije bila zainteresovana za proizvod jer bi njegovo reklamiranje ugrozilo prodaju filma.
"Nakon toga, rasprava je bila završena. Bilo je samo pitanje vremena, a kompanija je i dalje bila sumnjičava. Taj fotoaparat nikad nije ugledao svjetlost dana", kaže Sason.
Ipak, sve do svog isteka u SAD, 2007. godine, patent je Kodaku donio milijarde dolara jer se nalazio u vlasništvu kompanije, a ne Sasona. Većina proizvođača digitalnih fotoaparata plaćala je primjenu ove tehnologije. Ali, Kodak je sjekao granu na kojoj sjedi.
"Svaki prodati primjerak digitalnog fotoaparata ugrožavao je postojeći analogni model. Filmove uskoro više niko nije htio da kupi", zaključuje Sason.
Model koji je izumio danas je izložen u Nacionalnom muzeju američke istorije "Smitsonijan", a predsjednik Barak Obama odlikovao je Sasona 2009. godine Medaljom iz oblasti tehnologije i inovacija.
Tri godine kasnije, kompanija Istmen Kodak podnijela je papire za bankrot.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
