Video igre (ne) izazivaju nasilje?
Video igre u kojima se primenjuje nasilje sve su češće meta kritika. Predsjednik Barak Obama juče (16. 1) je odlučio da zaobiđe Kongres i po hitnom postupku sprovede u djelo 23 izvršne akcije za koje će biti zadužen Centar za kontrolu bolesti a koje se tiču proučavanja uzroka nasilnog ponašanja.
Na meti analize biće nasilni mediji poput filmova, televizije i video igara. „Kongres bi trebalo da finansira istraživanje posljedica koje nasilne igre imaju na mlade ljude", kazao je Obama, koji traži od Kongreasa 10 miliona dolara za ovo istraživanje.
U javnosti se sve glasnije tvrdi da igre djecu čine ljenjim, neposlušnim i sklonim ubilačkom nasilju. Adam Lanza, koji je prošlog decembra ubio 27 osoba u Konektikatu je navodno bio opsjednut nasilnim igrama, a Andreas Brejvik je izjavio u sudu da je za svoj masakr vežbao igrajući Call od Duty.
Ali to što nasilne igre ponekad dovode u vezu sa stvarnim nasiljem, ne znači da ga one i izazivaju. Studija iz 2011. je pokazala da muškarci koji upražnjavaju ovu vrstu razbibrige imaju manju aktivnost u oblastima mozga povezanim sa kontrolom emocija i agresivnim ponašanjem. A kratkoročan porast agresije „nije isključivo povezan za kompjutreske igre", kaže psiholog Von Bel sa Kraljevskog koledža u Londonu u nedavnom članku koji je napisao za Guardian. „Televizija, čak i nasilje u vijestima imaju sličan uticaj".
Novija istraživanja pokazala su da video igre imaju čak i pozitivne efekte na mozak. Naučnici znaju još od 1980-ih da igranje video igara - čak i na kratko - može da poboljša vrijeme reagovanja i koordinaciju između ruke i oka. A najnovija studija, koju je sprovela kognitivna naučnica dr Dafni Bavelir sa Univerziteta Ročester, kaže da igranje može da poboljša i vizuelnu oštrinu.
Njene studije su mjerile efekte igara na razne vrste kognitivnih funkcija uključujući učenje, pažnju, istovremeno obavljanje više zadataka, obrađivanje podataka i donošenje odluka.
U laboratoriji dr Bavelir nedavno su proučavani efekti akcionih igrica takozvanih „pucačina iz prvog lica" (First Person Shooter / FPS). Ona je primjetila da osoba koja redovno igra FPS igrice ima bolji vid iz dva razloga: igrači su „sposobni da razlikuju detalje i da primjete različite nivoe sive". Ovo drugo je naročito važno jer može da vas spase od saobraćajnog udesa po maglovitoj noći.
Kako bi bila sigurna da vatreni igrači nisu imali ove sposobnosti na početku, Bavelirova je neigrače stavila na strogi režim igranja igrica i izmjerila njihove rekacije prije i poslije. Čak i među zakletim neigračima mala doza igranja je ostavila pozitivne efekte. „Posmatrali smo uticaj igara na vizuelnu sposobnost osjetljivosti na kontraste i primjetili smo efekte koji djeluju i do dvije godine", kazala je Bavelirova u intervjuu za NPR.
Ove pozitivne posljedice navele su profesorku da sa svojim timom osmisli igre specifične za pojedine medicinske probleme. Oni trenutno rade na igrama za „pacijente sa slabvim vidom koje će uticati na njihov mozak da bolje vidi".
Ali nemojte koristiti ove pozitivne efekte kao izgovor da provedete deset sati za računarom. Prekomjerno igranje - kao i gledanje TV-a - može da proizvede nezdrav životni stil i ponekad dovede do gojaznosti i drugih problema vezanih za fizičku neaktivnost.
Kao šo je psiholog Bel zaključio u Guardianu: „Presuda na osnovu obimnog naučnog istraživanja na ovu temu ne glasi da su video igre nova zloslutna prijetnja društvu već da će nam pretjerivanje u bilo čemu napraviti problem".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
