Roditelji na Googleu, djeca na YouTubeu
Internet je postao dio svakodnevice. Dok to mnogi roditelji još sumnjičavo posmatraju, današnja djeca se sa velikom sigurnošću kreću kroz mrežu. Ipak nije naodmet ponekad ih uzeti za ruku u digitalnom svijetu.
Za mnogu djecu danas je jedna stvar jasna kao dan: bez interneta računar nije pravi računar. Roditelji na to gledaju drugačije, jer su do prije nekoliko godina radili s računarima koji još nisu imali pristup Internetu. Današnja djeca, međutim, odrastaju uz internet, za njih je globalna mreža tu otkad znaju za sebe i nešto tako samorazumljivo kao za ljude tečna voda. Mnogi roditelji na iternet gledaju više kao na medij s kojim treba oprezno da se ophode, jer u mreži se ipak može naići i na loše stvari.
Takvih i sličnih predrasuda roditelja u svojoj knjizi “Netzegemüse - Erziehung und Aufzucht der Generation Internet” (Mrežno povrće - odgajanje Internet generacije) žele da se riješe autori Džoni i Tanja Heuzler. Oboje su i sami roditelji dva sina u najboljem “digitalnom uzrastu”. Smatraju da bi djecu u digitalnom uzrastu trebalo brižljivo odgajati - poput mladog povrća, kome se takođe brižljivo posvećujemo da bi uspjelo.
Bračni par Heuzler tako u svojoj knjizi “Mrežno povrće” opisuje kako djecu možete osposobiti za “životni prostor Internet”. I to ne izricanjem zabrana, već tako što ih jednostavno pustite da se kreću Internetom. Ali samo uz razumne instrukcije.
Problem mnogih roditelja je što ne mogu stalno da kontrolišu šta njihova djeca čitaju ili gledaju na Internetu. A opet ni ne žele stalno da nadziru djecu. Autori na 300 stranica opisuju kako se taj problem može elegantno rješiti.
Autorima nije samo stalo do digitalnog vaspitanja djece, već i - kako se može na mnogim mjestima u knjizi pročitati - do toga da kod roditelja kritičnih prema mreži iskorene strah od tog medija. Jer, samo onaj ko poznaje “neprijatelja”, zna i kako da ga pobijedi - prastara taktika.
Zainteresovani roditelji su kod ovo dvoje autora u najboljim rukama. Tanja i Džoni su već dugo “na domaćem terenu” kad se radi o Internetu. Već oko deset godina pišu blog “Spreeblick” (pogled s rijeke Špreje), koji je nagrađen Grimme nagradom. Osim toga oni su i suinicijatori velike berlinske blogerske konferencije “re:publica”. Ukratko rečeno: ovo dvoje znaju veoma dobro kako funkcioniše globalna mreža.
“Sva ta upozorenja koja svakodnevno čitamo idu nam, kao autorima, strašno na živce, jer tako zbunjenim roditeljima uopšte ne pomažu”, ističe Džoni u podkasu “Mrežno povrće”.
Dvoje autora suočilo se s pitanjem kako da napišu knjigu za roditelje koji imaju djecu oduševljenu internetom, a da u knjizi ne moraju detaljno da objašnjavaju mrežu. Jer, nije im ideja da stvore neku vrstu “interneta za početnike”. U knjizi se na kraju mogu tu i tamo onaći kratka pojašnjenja najpoznatijih mrežnih usluga, ali ono što je važnije jesu savjeti kako te usluge najbolje da koristite.
Od istraživanja pomoću Googlea (iliti guglanja), vikipedije, pa do pretraživanja YouTubea ili korišćenja Facebooka. Pomoću jasnih primera pokazuje se kako se jednostavnim sredstvima mogu filtrirati i iskoristiti informacije iz mreže:
Da li je taj sajt zaista od tražene pop zvijezde ili je to produkcijska kuća koja želi da promoviše svoj proizvod? Mogu li taj članak na vikipediji stvarno da koriste za domaći iz istorije ili da ipak potražim dodatni izvor informacija? Šta YouTube još može osim da prikazuje smvešne video-klipove? I što zaista treba o sebi da iznesem na Facebooku?
Mogućnosti, koje u svojoj knjizi navode Tanja i Džoni Heuzler, imaju snagu da uvvere skeptične roditelje u to da Internet nije nikakvo zlo za dvecu, kako se to često ističe u javnosti. Poruka knjige glasi: “Prihvatite Internet kao dio života, koristite ga i profitirajte od njega!”
Ipak, u knjizi ima i odlomaka u kojima se autori kritički suočavaju s temama poput zaštite podataka, pornografije, zavisnosti od Interneta i zaštite autorskih prava. Pri tom se autori ne ponašaju poput zaštitnika roditelja, već ih samo upućuju na zamke na mreži na koje eventualno mogu da naiđu oni ili njihova djeca. Kako će se roditelji na kraju da se ophode s tim “mogućim zamkama”, to im se u ovoj knjizi ne propisuje.
Heuzerovi žele da roditeljima približe Internet pa im savjetuju da ga često koriste. Djeca treba da se vježbaju i uče kad je riječ o tom mediju, kako bi mogla da skupljaju sopstvena iskustva. Ali, kao i u stvarnom životu, “opasnost od povreda” trebalo bi da se izbjegava pa se na kraju knjige navode dodatne informacije o dječjoj zaštiti kad su u pitanju računari i Internet.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
