Koliko gigabajta informacija nas čini ljudima?
Ma koliko različito izgledali i ponašali se, ljudi dijele oko 99,9 procenata genetskog koda.
Kako bi izračunao koliko podataka se nalazi u tom kodu – i u dijelu u kom smo slični i u onom u kom se razlikujemo – fizičar Derek Mjuler primjenio je teoriju informacija na složenu prirodu DNK.
Koristeći binarne principe, Mjuler je svakom molekulu DNK pripisao dva bita informacije, konvertovao ih u bajtove i otkrio da cijeli naš genetski kod ima svega 1,5GB.
To znači da se cijeli naš kod može smjestiti na standardni DVD što je ekvivalent oko 6.709 knjiga.
Prema Mjuleru, najmanja količina informacije dostupna je u odgovorima "da" ili "ne", ili "tačno" i "netačno".
U binarnom kodu, to se može pojednostaviti stavljanjem jedinice za "tačno", a "nule" za netačno.
Američki standardni kod za razmjenu informacija je 1963. objavio da se sa sedam bitova može predstaviti cijeli alfabet, uključujući i simbole.
Računari, kojima je potrebno mnogo kombinacija bitova, počeli su da koriste osam bitova kao jedinicu računanja koja se zove bajt.
Ljudski genetski kod ima niz od četiri molekula predstavljena slovima A, T, G i C.
Svaki može biti predstavljen sa po dva bita informacije – 00, 10, 11, 01 – a kada se to pomnoži sa šest milijardi i zatim podijeli na osam bitova po bajtu, Mjuler je dobio rezultat da čitav kod ima samo 1,5 GB podataka.
Šireći dalje svoj proračun, on je naveo da svaka ćelija u ljudskom tijelu sadrži toliko podataka, ali da u organizmu postoji 40 biliona ćelija.
Dobija se da u organizmu ima 60 zetabajta informacija.
Pošto ljudi dele 99,9 odsto genetskog koda, manje od jednog hiljaditog dijela je jedinstveno, što znači da se ta količina podataka može smjestiti na običnu staru disketu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
