Umrla poslije 42 godine u komi
Majami - Nedavno je u 59. godini, okružena brigom i pažnjom svoje porodice, preminula Amerikanka Edvarda O’Bara koja je u komatoznom stanju živjela pune 42 godine, odnosno kako medicinski stručnjaci smatraju, najduže na svijetu, prenosi RTRS.
Edvarda je u 16. godini, za vrijeme Božićnog raspusta, pala u dijabetičku komu i više se nije probudila.
Njen otac Džo je umro šest godina kasnije, iscrpljen od rada na tri mjesta da bi mogao da namiri bolničke račune.
Majka Ketrin se, međutim, zaklela da je nikada neće napustiti, i održala je obećanje.
Brinula se o Edvardi punih 38 godina, do svoje smrti 2008. godine, a nakon toga brigu o njoj je preuzela mlađa sestra Kolin.
Ona je sa Edvardom bila i onog jutra kada je umrla.
Okupala ju je, očešljala i nahranila kroz cijev za hranjenje, a zatim se nagla da je poljubi prije nego što ode da se osvježi šoljom kafe.
U tom trenutku, dogodilo se ono što je porodica pune 42 godine očekivala.
- Osmijenula mi se najljepšim osmijehom koji sam kod nje vidjela. Čitavo lice joj se ozarilo, a u oku joj je bljesnula iskra prepoznavanja - priča Kolin.
Ali iskra je zgasla kao što se i pojavila, a Edvarda ja zauvijek sklopila oči.
U međuvremenu, ova žena čiji je svjesni život bio tako kratak postala je slavna širom Amerika i svijeta, a dom u kom je živjela postao je mjesto hodočašća.
Tokom godina su je posjetili bivši predsjednik SAD Bil Klinton, guverner Floride Džeb Buš, pjevač Nil Dajmond i druge poznate ličnosti.
Renomirani autor popularne psihološke literature Vejn Dajer je o njoj napisao knjigu “Obećanje je obećanje”, inspirisanu bezuslovnom ljubavlju majke Ketrin.
Povremeno ju je posjećivao i Bobi, njena simpatija iz tinejdžerskih dana zbog koga joj je omiljena pjesma bila “Bobijeva djevojka”.
Edvarda ga je nadživjela.
Hodočasnike iz cijelog svijeta - od Japana do Australije - u dom O’Barinih je privukla posvećenost majke Ketrin.
S vremenom je nastalo vjerovanje da Edvarda, uprkos svom stanju ili upravo zbog njega, ima čudesne iscjeliteljske moći.
Posjetiteljka iz Latinske Amerike sa tumorom mozga koji se nije mogao operisati navodno je ozdravila tri mjeseca pošto ju je dodirnula, a dvije djevojčice oboljele od cistične fibroze su, prema nekim izvještajima, izliječene takođe nekoliko mjeseci nakon posjete.
Mnogi hodočasnici su vjerovali da se u domu u Sjevernom Majamiju osjeća “neobično, prijatno zračenje”, a na zid Edvardine sobe majka Ketrin je okačila inspirativni citat: “Gdje je velika ljubav, uvijek su tu i čuda”.
Svako ko je došao u kontakt sa Edvardom bio je dirnut, na ovaj ili onaj način, ali nisu svi odobravali ono što porodica čini kako bi je održala u životu.
Doktor Lusi Čajkin, ljekar koji joj je spasao život (i njega je nadživjela), dugo je bio u dilemi da li bi bolje učinio da je dopustio da umre.
Kasnije je, međutim, i sam povjerovao u čuda koja se oko nje događaju.
- Bog zna zbog čega mi je dozvolio da joj omogućim da preživi - zaključio je dr Čajkin.
“Hemlok sosajeti”, udruženje koje se bori protiv vještačkog održavanja u životu, često je zvalo telefonom i tražilo od majke da Edvardu pusti da umre.
Dan poslije Božića 1981. godine, neko je telefonom saopštio da će “njenim mukama učiniti kraj”.
Nekoliko časova poslije toga, na dom O’Barinih je ispaljeno nekoliko hitaca, ali niko nije povrijeđen.
Stručnjaci koji brinu o komatoznim i vegetativnim pacijentima i proučavaju njihovo stanje smatraju da je moguće da ovakvi pacijenti imaju svijest o onome što se oko njih događa, mada nisu u stanju da reguju.
Potpuno su sigurni da na neki način uvijek osećaju ljubav, brigu i pažnju svojih bližnjih i da im to produžava život.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
