Šta je zaustavilo najveću mašinu na svijetu?
Mjesec dana od kada se najveća mašina za kopanje tunela na svijetu zaglavila ispod priobalja američkog grada Sijetla, inženjeri su utvrdili šta je „Predmet“ (The Object) - kako su nazvali to što je mochnu „krticu“ zaustavilo u podzemlju.
Mašina nazvana „Berta“ - dugačka 100 metara, visoka koliko petospratnica i s posadom od 20 ljudi, koja kopa dvospratni tunel za podzemnu dionicu autoputa i oblaže ga betonskim pločama - pet mjeseci je glatko napredovala 20 metara ispod površine tla i tek dostigla brzinu od 15 metara dnevno kada je 6. decembra naišla na nešto što nije uspjela da savlada.
Mjesec dana ekipe radnika su se danonoćno smijenjivale da bi pripremile teren da neko zaviri ispred čela „krtice“ i vidi šta ju je zaustavilo.
Prošlog vikenda, noću, najzad je snimljeno šta je „Predmet“ koji je onesposobio „Bertu“: to je komad debele čelične cijevi dugačak 36 metara, prečnika 20 santimetara, koja se koristi za reni-bunare. Ta cijev je 2002. godine, poslije zemljotresa, zabijena u priobalje da bi se kroz nju mogao mjeriti nivo podzemne vode, bitan za procjenu stabilnosti načetog vijadukta čija se sudbina sada konačno riješava.
Kada je „Berta“ naišla na čelličnu cijev, „sažvakala“ je dio, ali se cijev, donjim krajem čvrsto zabijena u zemlju, savila i zabila u šupljinu među „Bertinim“ „zubima“. Ta poluga od skoro 40 metara je zaglavila podzemnog džina.
Da bruka bude veća, dva dana prije no što je stala, „Berta“ je na površinu, bukvalno metar ipo uvis, kroz ulicu, izbila gornji dio te cijevi, dugačak 16 metara, ali niko nije pretpostavio da je veći, nezgodniji dio, i dalje pod zemljom, te su terali mašinu napred iako se sve slabije kretala, sve dok dva dana kasnije nije sasvim prestala da radi. Koliku je to štetu izazvalo, tek će se vidjeti.
„Berta“, koju je za taj posao konstruisala i proizvela japanska firma „Hitači“ za 80 miliona dolara, u osnovi je ogromna rotaciona bušilica naoružana čeličnim diskovima-sijekačima koji žvaću stijene i beton, a mašina ih melje i pokretnom trakom izbacuje na početak iskopanog tunela što je za sada 300 metara.
Inžinjeri su dvaput produžavali rok za izviđanje „Predmeta“, ali su ga odložili za prve dane januara, jer je, uz izlomljeno stijenje i zemlju, trebalo izbaciti ogromnu količinu vode iz tla, kao i vode koja se cijedi iz okeana pred džinovski sjekač zaglavljen dok je probijao tunel prečnika većeg od 17 metara.
Nivo podzemne vode je ispumpavanjem tek poslije četiri nedjelje oboren za 18 metara, da bi se omogućilo izviđanje ispred gornjeg dijela čela mašine. Pomoću sonde probušene vertikalno, s nivoa ulice, spuštanjem kamere se utvrdilo na šta je „Berta“ naišla.
Izgradnja tunela, kao zamjene dionice vijadukta - auto-puta na betonskim stubovima nad centralnim dijelom priobalja grada posustalog zbog zemljotresa 2001, sama je po sebi rizičan i skup posao, dijelom i zato što je priobalje Sijetla nasuta močvara.
Tehničkim problemima se krajem decembra pridružila prijetnja Gradskog vijeća Sijetla da neće platiti dodatne radove i nepredviđene teškoće ako prekoračenje cijene iz ugovora bude preveliko, a govori se o stotinama miliona dolara. Gradski oci su ionako s gunđanjem 2009. godine jedva prihvatili projekat jer je bio previše finansijski rizičan, pišu lokalni mediji.
Taj ugovor zakonske snage, ima jednu teško sprovodivu klauzulu: da nepredviđene troškove plate vlasnici nekretnina u priobalju Sijetla kada se one „prevore u zlato“ pošto - zbog silaska auto-puta pod zemlju, u tunel - više neće biti u vječitoj sijenci ostarelog vijadukta. Tada će se srž gradskog centra proširiti na samu obalu sjevernopacifičkog zaliva Padžet, a vlasnici tamošnjih placijeva i sada derutnih zgrada će se od toga drastično obogatiti.
Inžinjeri i geolozi su zato i pod finansijskim pritiskom nagađali šta je „Predmet“ koji je zaustavio džinovsku mašinu: možda ogromna, neobično tvrda stijena koju je tu ostavio glečer na kraju Ledenog doba, pre 17.000 godina, drugi su napola ozbiljno govorili da je tu, u armiranom betonu, tijelo mafijaša Džimija Hofe nestalog 1975, treći da je mašina naišla na asteroid, dok istoričari kažu da je zaista tu negdje u lučkom priobalju, u 19. vijeku čitav natovaren teretni voz, s lokomotivom na čelu, potonuo u meko, tada močvarno tlo.
Nagađalo se i da je „Berta“ naletjela na „bočni zid jedne od mnogih baza vanzemaljaca na Zemlji“, ali je zvanični gradski istoričar dopustio da je tu, u podzemlju, „možda ostatak neke drevne civilizacije o kojoj ništa ne znamo“.
Neprijatnost graditelja je tim veća što je postojanje te debele čelične cijevi bilo navedeno kao otežavajuća okolnost još u tenderu na osnovu kojeg je posao poveren i ugovoren. Graditelji sada kažu da su pretpostavili da su vlasti izvukle cijev prije no što je „Berta“ stigla do te dionice, a vlast kaže da je to trebalo da uradi graditelj. Dvije strane se oko toga spore danima, prenose lokalni mediji.
Za sada nema plana kako ukloniti cijev, niti procjene kolika bi mogla biti obimna popravka mašine jer se pretpostavlja da je bilo loma dijelova - to je posao za inžinjere ove nedjelje. A tek kada to bude obavljeno, moći će da se procijeni kada će se nastaviti kopanje tunela koje je i prije kvara kasnilo tri mjeseca.
Složeno provlačenje kroz Sijetl auto-puta 99 koji sa sjeveroistoka SAD ide na sjever Kanade, trebalo je da košta 2,8 milijardi dolara, od čega je za tunel 1,3 milijarde, i da bude završeno krajem 2015. godine.
Da stvar bude gora, dotrajali vijadukt s autoputem je prošlog mjeseca počeo da tone i zbog kopanja tunela, i zbog neplaniranog naglog ispumpavanja podzemne vode tokom traženja „Predmeta“. Račun raste, a za koliko - o tome će narednih nedjelja pregovarati vlast i graditelji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
