Koliko je visok najniži čovjek na svijetu?
Zemljak najnižeg čovjeka na svijetu prema Ginisovoj knjizi, vjerovatno će oboriti njegov rekord.
Blicevi teško padaju njegovim starim sivim očima. Jaukne svaki put kada foto aparat škljocne, jer ih ima mnogo, budući da je postao zvijezda.
Master Nau, koji sada ima 90 godina, visok je svega 38,1 cm i po prvi put došao je u Katmandu.
"Nau će vjerovatno biti rekorder. On mora da je najniži čovjek na svijetu", kaže posjetilac hotela Maharaja tokom nezvaničnog okupljanja.
Nau kaže da se osjeća kao da je greškom sletio u "preuveličan" svijet. Kaže, osjeća se statično, gotovo zalijepljeno za jedno mjesto, jer njegove noge ne funkcionišu najbolje.
Sve to može se promeniti, jer ga je tokom redovne posjete ljekaru primjetio Prakijat Bandžade, izvršni član Razvojnog trusta za Zapadni Nepal.
"Prakijat je zatim organizovao ovaj let za mene", kaže Nau, kom se u glasu osjeća zahvalnost.
"Oduvijek je želio da putuje avionom, svaki put kad ga vidi na nebu. Sada je srećan što je bio zajedno sa pticama", kaže Sima, njegova sestričina, koja mu je pravila društvo.
Stanovnik malog sela u Rupandehi distriktu, rođen je sa fizičkim poremećajem zbog kog njegovo tijelo nije dostiglo "prosječnu" visinu.
Od mnogih teškoća sa kojima se susretao tokom života, najteže mu je padalo što nije išao u školu i nije mogao da radi u polju s ostalim članovima porodice.
Kao odraslog su ga njegovi prijatelji učitelji često nosili u školu.
"Ali oni su to činili da zabave djecu, a ne zbog moje koristi", kaže on.
Oduvijek je zavisio od članova svoje porodice. Čak i sada živi sa porodicama svoje braće. Za kretanje po kući koristi mala kolica i uvijek je u pratnji Sime, jer su mu ruke suviše krhke da se odguruje sam.
Ipak, voli ljude i dane provodi ćaskajući sa posjetiocima o društvenim i političkim promjenama.
Činjenica da i dalje prati sve aktuelnosti u svojim godinama, možda najbolje govori o njegovom karakteru.
Iako mu je teško da se prilagodi svijetu napravljenom za ljude veće građe, on ne gubi volju za životom.
Od kako su mediji zabilježili njegovu priču, dobio je nova kolica, vozio se biciklom i džipom.
"Čak mi je i poremećaj bio od koristi. Doveo me je u prestonicu, ponio u nebo i učinio me poznatim", kaže on, dodajući da jedva čeka da se vrati u selo, jer će tako opet letjeti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
