Da li će ljekari ikad povjerovati u raj?
Da li je moguće naučno dokazati postojanje “iskustava bliske smrti” ili barem napraviti novu definiciju ovog pojma?
El Salivan, tada 56-godišnji kamiondžija, umalo je umro 18. januara 1998. Nekoliko dana ranije primjetio je neravnomjerne otkucaje srca i otišao kod ljekara, gdje je jedna od njegovih arterija potpuno blokirana i ljekari su bili prinuđeni da izvrše hitnu operaciju četvorostrukog bajpasa.
Tada je El Salivan napustio svoje tijelo.
U prisjećanju poslije dve godine, Salivan je pričao o svom iskustvu bliske smrti:
“Počeo sam svoje putovanje lebdeći naviše i našao sam se u gustoj, crnoj, maglovitoj atmosferi... Izdigao sam se iznad nekog prostora koji je podsjećao na amfiteatar... Mogao sam da dohvatim zid i pogledam preko njega u prostor. Na moje iznenađenje, ugledao sam sebe. Ležao sam na stolu pokriven svijetlo plavim čaršavom, a moje grudi bile su otvorene. Video sam svoje srce koje se nalazilo na nekoj vrsti malog staklenog stola”.
Ovakve situacije prepričali su mnogi i postoji mogućnost da se Salivan u stanju u kom se nalazio prisetio istih, budući da je o tome sigurno ranije čuo u televizijskim filmovima i emisijama.
Međutim, on sjeća još nečega:
“Mogao sam da vidim svog hirurga koji je samo nekoliko trenutaka ranije objašnjavao šta će morati da urade dok me budu operisali. Izgledao je nekako zbunjeno i smiješno. Pomislio sam da mlati rukama kao da pokušava da poleti”.
Salivan nastavlja i dalje – vidio je preminulu majku i zeta, a zasjalo je i čuveno “svijetlo na kraju tunela”. Usljedili su osjećaj euforije i mira, ali od svega toga, najzanimljiviji dio bilo je upravo pomenuto mlataranje rukama.
To je nešto što Salivan, koji je bio nesvjestan tokom operacije, ne bi mogao da vidi.
Ono što se zapravo desilo u operacionoj sali je da je dr Takata, njegov hirurg, mlatio rukama prije nego što je navukao hirurške rukavice.
Naime, prema sopstvenom priznanju, navikao je da drži šake uz grudi, kako bi sebe spriječio da nešto dotakne, a laktovima daje instrukcije asistentima.
Iskustva kakava je doživio Salivan su jedan od društveno priznatih elemenata onoga što nazivamo “iskustvom bliske smrti”.
Ipak, nisu jedini.
Brus Grejson, psihijatar Univerziteta u Virdžiniji i prema mišljenju mnogih “otac proučavanja iskustava bliske smrti”, razvio je skalu od 16 nivoa, a kako bi neko ko je imao takvo iskustvo “položio”, treba da opiše sedam ili više stvari sa liste.
Vječina je poznata, naročito ljudima koji su i ranije čitali o ovoj temi – tunel, blještava svjetlost, osjećaj ljubavi, “premotavanje” cijelog života i tako dalje.
Na listi je i neočekivano “primjećivanje neprijatnih zvukova ili buke”.
Većina ispitanih pacijenata koja je “položila”, bila je religiozna, ali ne svi.
Bivši ateista Hauard Storm, napisao je knjigu “My Descent Into Death ” koja opisuje njegov blizak susret sa smrću i kasniji prelazak u Ujedinjenu crkvu Hrista.
Postoje bezbrojne neurobiološke i hemijske hipoteze o tome zašto se javlja takvo iskustvo – da je to posljedica anestetika (teorija pada u vodu kod ljudi koji čak i nisu hospitalizovani), otpuštanja endorfina, anoksije (nedostatka kiseonika u mozgu), pa i privremene stimulacije ušne školjke.
Ipak, niko nije dokazao ni objasnio zašto se javljaju iskustva bliske smrti.
Istraživači su čak testirali da li će ljudi koji su se podvrgavali rizičnim operacijama, tvrditi da su se našli “s one strane”, tako što su na plafon okačili nekoliko ploča sa slikama koje su vidljive samo iz vazduha.
Svako ko tvrdi da je napustio svoje tijelo i lebdio po prostoriji, morao bi vidjeti te slike, obrazložili su istraživači.
Nažalost, niko od četiri ispitanika nije rekao da je imao takvo iskustvo.
Ipak, slično istraživanje će biti ponovljeno.
Sem Parnija, direktor istraživačkog centra za reanimaciju u Stoni Bruku (Njujork) pokreće “Projekat besmrtnosti”, čiji je cilj da odgovori na pitanja “iskustava bliske smrti” kao i druga vezana za život poslije smrti.
Parnia planira da projektuje razne kompjuterizovane slike i zvukove u sobama pacijenata, a kada budu ponovo svijesni, biće detaljno ispitani o tome da li su nešto vidjeli ili čuli, tokom boravka “s one strane”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
