BMW Show Down 2012 FOTO

B92, Automagazin
BMW Show Down 2012 FOTO

Kada kažete BMW, ljudi kod nas uglavnom pomisle na sportske auotmobile sa zadnjim pogonom koji su prilično nesposobni na snijegu.

Međutim, to odavno nije slučaj. Već više decenija, bavarski gigant proizvodi automobile sa pogonom na sva četiri točka, a napredni "xdrive" sistem, koji trenutno koristi i konstantno usavršava, star je desetak godina.

U međuvremenu je postigao toliku popularnost da preko trećine automobila koje BMW godišnje proizvede, imaju pogon na sva četiri točka.

Svoju dominaciju u sniježnim uslovima, "Bavarci" prikazuju redovno kroz svoje ekskluzivne promocije. Ovog puta škola sniježne vožnje održana je u okolini Insbruka, u Alpima u Austriji.

Sve vrline i mogućnosti pogona 4h4 prikazane su upravo tamo gdje je najzahtevnije za vožnju, na dva i po kilometra visokom vrhu planine, na -25 stepeni Celzijusa, u snijegu dubokom preko pola metra.

Događaj je vrlo ekskluzivan. Naša redakcija je jedna od dvadesetak koja je pozvana iz cele Evrope, a Auto magazin je jedini automobilski mjesečnik iz Srbije koji je pozvan na ovu manifestaciju.

Na put smo pošli sredinom decembra 2012, iz Beograda koji je bio okovan snijegom do koljena, sa lošom vremenskom prognozom.

Sa sobom smo ponokeli najtopliju garderobu i bili smo spremni da po aerodromima u Evropi provedemo neprespavane noći, pošto je tih dana avio saobraćaj bio u kolapsu.

Ipak, imamo sreće. Avion se teško odvaja sa zavijanog Surčina i slijeće u dobro rašćišćeni Beč. Ni traga od hladnog talasa koji navodno hara Evropom.

Lokalni let od oko četrdeset minuta odvodi nas u Insbruk, prestonicu Tirola, gradić podno Alpa na 600 metara nadmorske visine, gotovo 100 metara više nego naša Avala.

Lokalni poslovni ljudi u avionu obučeni su u elegantna odijela sa obaveznom kravatom, ali nam u oči upada da svi do jednog nose "gojzerice", što potkrepljuje naš strah da ćemo ostati zavijani u Alpima.

Nakon prijatnog leta, dodirujemo pistu koja je okupana suncem i potpuno suva. Insbruk nas ugošćuje temperaturom oko deset stepni ispod nule, uz nešto malo dobro raščišćenog snijega. Ni traga nepogodi koju smo ostavili u Srbiji.

Prije početka programa imamo malo vremena, pa krećemo u razgledanje grada. Strogo uređen, lijep i prilično dosadan grad uveliko je razveselila pomalo kranevalska Božićna atmosfera.

Po glavnim ulicama bili su postavljeni tradicionalni drveni štandovi na kojima se toči kuvano vino i prodaju kolačići i sušeno meso. Cio grad miriše na cimet i karanfilić, što je uveliko ublažilo činjenicu da se šetamo na minus deset stepeni.

No, nismo došli u turizam, naš cilj su skijališta u Alpima gotovo dva kilometra iznad Insbruka. Kako stići do tamo? Ako u gradu jedva da ima snijega, u planinama, uvjeravaju nas domaćini, pada već danima i jedva se se očisti.

Naravno, za prevoz koristimo automobil. Konkretno, ponudili su nam da biramo između novog BMW-a 750d xDrive i MINI Countryman-a JCW ALL4.

Nije bilo mnogo dvoumljenja, zar ne? Odlučili smo se za limuzinu tešku preko dvije tone, koja opušteno košta preko sto hiljada evra. Kad je bal...

Ni kilometar od grada skrećemo na vijugavi put na kojem se volšebno, odjednom pojavio snijeg.

Utaban, ravan, klizav, taman da začini dan. Udobna, meka, ušuškana limuzina se odjednom pretvara u gorsku zvijer. Iza brojke "750" krije se redni trolitarski dizel šestocilindraš sa tri turbo punjača, koji razvija 380 KS i maksimalni obrtni moment od 740 Nm.

Snaga se na sva četiri točka prenosi preko fenomenalnog osmostepenog automatskog menjača.

Sada se već sigurno pitate kako se dvije tone i 740 Nm ponašaju na snijegu. Jednom rečiju: harmonično!

Auto suvereno guta sve što mu naredite, pa makar dali pun gas u sred ukosnice. Ovo nije sportski automobil, pa će malo otklizati prednjim točkovima, a zatim pojuriti napred.

Jedini nagovještaj da pod vama nije asfalt je to što će zadnji dio tu i tamo blago zaplesati, ali gotovo bez potrebe za korekcijom upravljačem.

Nakon tri sata alpske vožnje, stižemo u kamp koji se nalazi na dva i po kilometra nadmorske visine.

U ovom dijelu, Alpi su lijepi, blagi, ali čisti i prilično goli. Nedostaju im gusti četinari da bi mogli da kažemo da su zaista lijepi.

Skijaški centar na vrhu planine je tipičan za ove krajeve. Sve kuće, pa i veći hoteli su napravljeni od drveta svijetle boje u istom stilu.

U prvi mah sve djeluje vrhunski uredno, ali onda shvatamo da je i prilično monotono. Daleko od toga da priželjkujemo arhitektonski haos koji trenutno vlada našim planinama, ali...

Domaćini nam najavljuju okupljanje za osam uveče na terasi hotela i obezbjeđuju nam toplu garderobu. Odlična briga za goste, ovaj put neophodna, pošto se temperatura spustila na -25 stepeni Celzijusa.

Lokalna akro grupa na skijama izvodi spektakularan program na obližnjoj padini oko izloženog automobila.

Pijemo kuvano vino koje nam poslužuju kelneri u narodnim nošnjama sa kratkim pantalonama(!), jedemo sendviče sa lososom i spremamo se za sutrašnji opširan program.

Dočekuje nas lijepo, vedro jutro, prvo nakon nekoliko nedjelja kako nam kažu. Temperatura se digla na -17 stepeni. Idealno za vozačke radionice koje su nam pripremili.

Šestorica novinara koji su prisutni podeljeni su u tri raspoloživa BMW-a X6 3.0d, po dvojica. Nakon sat vremena vožnje lokalnim putevima, domaćini nam kratko kažu: "Nach rebigre" (u planine).

Spremili su nam izazov po stazama i bogazama koje su ručno napravili, jer "grtalica" ovdje ne može ni da priđe.

Neki od kolega su uznemireni, nemaju ni trunku iskustva u ofroud, ili zimskoj vožnji. Nema problema, samo isključite svu elektronsku asistenciju, pratite savjete preko radio stanice i sve će biti u redu, umiruju ih domaćini.

Prvi dio staze čine uzbrdice koje djeluju kao zid pred nama. "Nema šanse da se ovde popnemo, nemamo lance i vitlo", tiho kaže saputnik, kao da ne želi da diže tenziju.

Volan ravno, ravnomjerno i blago dodavanje gasa, tek dovoljno da auto ide i veliki i teški H6 kopa kroz snijeg kao hrčak. Bez mnogo drame, korekcija upravljačem i uopšte potrebe za specijalnom vozačkom vještinom, popeli smo se uz zahtjevnu stazu.

Sada slijedi spust, a svi znamo da je uvijek lakše popeti se nego spustiti se. "Nema problema, samo uključite uređaj za automatsko kočenje na nizbrdicama i prepustite autu da radi umjesto vas", čujemo sa radio stanice.

Puštamo teški terenac u "ponor". U početku sa nevjericom sklanjamo desnu nogu sa papučica, ali uskoro otkrivamo da elektronika radi gotovo savršeno.

Osjećamo kako naizmenično koči točkove, ali auto ostaje u savršenom pravcu bez obzira na krivine i ozbiljnost situacije kojoj smo izložili BMW.

Nakon par kilometara vožnje shvatamo kako je spust uz pomoć elektronike čak bitno jednostavniji, ili, ako ništa drugo, manje stresan nego uspon. Stiče se utisak da ovom SUV-u ništa ne može predstavljati prepreku i da je gotovo idealan za porodične odlaske na zimovanje.

Vraćamo se pola kilometra niže u kamp, u drvenu kolibu koja nam služi kao baza u blizini "hendling" staza koje su nam slijedeća vježba. Prvo krećemo ka poligonu za drifting.

Kružna pista prekrivena snijegom i ledom i auto sa pogonom na sva četiri. Ništa lakše, zar ne? Pa, ne baš.

Domaćini su za ovu vježbu odabrali BMW serije 1. Prilazimo malom hečbeku i osim dva auspuha pozadi i široke maske hladnjaka, ništa ne odaje da je ovo vuk u koži jagnjeta. A BMW M135 i xDrive je upravo to - "zvijer".

Od nas se očekuje da sa 320 razuzdanih benzinskih turbo "konja" zaigramo valcer oko čunjeva. Isključujemo sva elektronska pomagala, biramo drugu od osam brzina u automatskom mjenjaču i krećemo.

Auto treba navesti u kontrolisano bočno klizanje uz što manje pokreta volanom i uz što blaže varijacije gasa.

U početku, auto nam se prilično otimao, te prednjim, pa onda zadnjim krajem. Gasa previše, ili premalo, manje korekcija volanom.

Ipak ni jednog trenutka nismo imali utisak da se borimo sa automobilom koji po performansama gazi u teritoriju naglašeno sportskih automobila, već kao da se družimo sa svakodnevnim, sasvim običnim porodičnim hečbekom.

Poslije desetak minuta upoznavanja, stvari dolaze na svoje mjesto i BMW klizi bočno po pisti kao rukom namešten.

Vaš izvještač je iznenađen svojim novootkrivenim talentom. Ili je to ipak samo savršeno izbalansiran auto?

Prelazimo na posljednju vježbu, a to je staza puna zahtjevnih krivina između čunjeva na zaleđenom poligonu. Cilj je da naučimo da hitro mjenjamo pravac na više nego nezgodnoj podlozi.

"Nastavno sredstvo" ovaj put je BMW 120d xDrive sa šestostepenim ručnim mjenjačem.

Krivine su tako nanizane da koristimo samo prvu i drugu brzinu. U početku vozimo sa uključenim svim elektronskim sistemima koji sprečavaju greške vozača.

U ovom slučaju auto djeluje pomalo "uštrojeno", neće da primi gas bez pogovora, u svakom trenutku se osjeća kako elektronika koči jedan po jedan točak pokušavajući da postavi auto u poziciju koju vi želite. Vožnja je relativno jednostavna, gotovo dosadna.

Ovako konfigurisan BMW je zaista bezbedan.

Ipak, instruktori žele da nam pokažu da je fizika nepobjediva, kažu nam da "nagazimo". Samo par kilometara na sat brže u krivinu, pa čak i ovako moderan auto ostaje bez resursa. Otkliza, uglavnom nosom.

Nekoliko kolega je čak završilo zariveno u smetu, da su morali da ih vade sajlom. Sve u rok službe. Dakle i ovdje je važno imati bistru glavu, jer ni sav vozačev i talenat automobila neće vas izvući iz situacije kada preterate sa brzinom.

Nakon upoznavanja staze i elektronike, prelazimo na slijedeću fazu. Kratak pritisak na taster koji kontroliše elektroniku oslobađa auto od "stega".

Elektronika je u ovom modu mnogo liberalnija, dozvoljava poprilično proklizavanje točkova, čak vrlo velike uglove bočnog proklizvavanja, ali ipak stoji u pozadini i poput brižnog roditelja ne dozvoljava vozaču da baš zabrlja.

Izlazimo iz krivina sa kontrom, snijeg pršti na sve strane, adrenalin skače. Ovo je pravi način da se vozi jedan BMW, naravno na osiguranom terenu.

Vraćamo se na dugme za kontrolu elektronike. Pritisnite ga duže od tri sekunde i sva asistencija će biti isključena. Prepušteni ste sebi i svom znanju.

Auto se ponaša slično kao u prethodnom modu, s tim što preveliki gas mnogo lakše okrene auto oko ose. Sigurno je da izvježban vozač sa isključenom elektronikom može mnogo brže da vozi, ali za svakodnevnu vožnju pomoć elektronskih sistema je itekako dobrodošla.

Nakon više od sat vremena provedenih na poligonu vraćamo se u kolibu, gdje kolege konstatuju kako znoj curi sa čela vašeg dopisnika, iako je napolju "debeli" minus. Adrenalin je uradio svoje.

U Beograd se vraćamo puni uspomena i novog znanja. BMW je još jednom pokazao zašto je jedna od najboljih automobilskih kompanija na svetu.

Na kraju želimo da ponovimo poentu svih ovih vožnji, a to je da je fizika nepjobediva. Bez obzira koliko dobar automobil vozite, bez obzira kako je savršena elektronika koja kontroliše vaše "brljotine", ništa vam ne može pomoći u situaciji kada preterate.

Zato, pamet u glavu!

Kako se vozi?

 

Kada želite da izvučete maksimum iz xDrive sistema, a to važi za i većinu 4h4 pogona, upravljač morate da koristite kao da vozite automobil sa prednjim pogonom, a gas, kao da imate zadnju vuču.

To znači da auto autoritativno, sa dodavanjem volana, "ubacujete" u krivinu, a potom dodajete gas i izlazite na pravac.

Prvo će se ukopati prednji točkovi i povući nos u teme krivine, a potom će zadnja osovina rotirati automobil. Na taj način iz krivine ćete izaći efikasno i atraktivo, uz blago bočno otklizavanje.

Kako radi xDrive?

 

BMW se opredjelio za elektro-mehanički sistem pogona na sva četiri točka. To konkretno znači da nema mehaničkih blokada diferencijala koji preusmeravaju snagu, već njihov posao radi elektronika koja kočenjem pojedinačnih točkova "glumi" blokadu sva tri diferencijala.

U standardnim uslovima, snaga se prenosi na prednju i zadnju osovinu u odnosu 40:60.

Kako se mijenja prijanjanje na određenim točkovima, sistem je u mogućnosti da prenese svu snagu na samo jedan točak, onaj sa najboljim prijanjanjem, što ima prednost u odnosu na mehaničke sisteme.

Gdje su limiti?

Nakon više sati "maltretiranja" automobila po poligonima, upitali smo stručnjake BMW-a, gdje su limiti sistema?

Oni su, naravno, vrlo visoki, a najosetljivija tačka je elektro-hidraulički centralni diferencijal, koji se kod preterane upotrebe zagrije, pa se vozač upozorava da smanji brzinu. To se, rekli su nam, u praksi gotovo nikada ne dešava.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana