Zoran Kokot, harizmatični napadač Slavije: Mogao sam još dugo da igram našu ligu
Istočno Sarajevo - Jedan od najboljih fudbalera Republike Srpske, zaštitni znak Slavije Zoran Kokot, odlučio je da se u 34. godini oprosti od aktivnog igranja, ali ne i da napusti najvažniju sporednu stvar na svijetu.
Vijest o njegovom povlačenju iznenadila je mnoge ljubitelje fudbala jer nije malo igrača koji su od njega stariji po nekoliko godina, a još su i više nego aktivni.
- Ovu našu ligu, ovakva kakva jeste, mogao sam igrati i dalje, bez nekih većih problema. Ali, rekao sam sam sebi “stop, dosta je bilo”. Mislim da je vrijeme da mlađi zauzmu svoje mjesto, a ja ću uz fudbal uvijek biti, spreman da nešto uradim ili pomognem - rekao je Kokot.
Do kraja sezone u Prvoj ligi Republike Srpske ostalo je da se odigraju još dva kola, pa još više čudi odluka o penzionisanju.
- Takav je bio dogovor sa klubom, da mi posljednja utakmica bude ta sa Drinom. Sjajno je to što sam na oproštaju postigao pogodak i što je Slavija na najboljem putu da sačuva prvoligaški status. Da sam mogao praviti scenario, bilo bi to baš ovako nekako - naglasio je Kokot.
Igrao je za brojne klubove, ali se uvijek vraćao u Istočno Sarajevo.
- To je jednostavno tako. Nekako sam se uvijek vraćao u Slaviju, iako sam često uporedo imao i pozive jačih i bogatijih klubova iz Premijer lige. Nikada nisam zaigrao za Borac, ali nije da nisam želio. Prije tri godine sam bio na pragu da dođem u Banjaluku, ali... - prisjeća se Kokot.
Prema njegovim riječima, gdje god je igrao, bilo mu je lijepo.
- Ako izuzmemo Slaviju, koja je van konkurencije, najbolji period u životu mi je bio dok sam boravio u Iranu, jer mi se tada rodilo dijete. A što se tiče igračke karijere, to je sigurno Željezničar i prema timu sa “Grbavice” imam veliki respekt. Naravno, poštujem i sve ostale klubove za koje sam igrao, u svakom od njih sam doživio lijepe trenutke i stekao prijatelje za cijeli život - sa ponosom ističe iskusni napadač.
Ogorčen je i ljut zbog infrastrukture na stadionima u BiH.
- Stanje je katastrofalno, pogotovo u nižim ligama. Ništa nam ne vrijede moderne tribine kada na terenu nema ni travke, već djeca trče po pravim oranicama. A to je, onda, jedan od razloga što nam stadioni zvrlje prazni i što imamo vjerovatno najlošiju posjetu od svih zemalja bivše Jugoslavije - kategoričan je Kokot.
U svojoj dugoj karijeri postigao je dosta pogodaka, imao uspjeha i razočarenja, ali nekoliko detalja posebno pamti.
- Najveći uspjesi su mi, bez sumnje, titula prvaka Crne Gore, osvojena sa Mladosti iz Podgorice. Tu je i plasman u treće pretkolo Lige Evrope sa “Željom”, te borba za titulu prvaka BiH sa istim klubom i Slavijom. I oba puta mi je Sarajevo raspršilo sve snove. Prvi put kada nas je Emir Obuća golom u Istočnom Sarajevu odvojio od titule, a drugi put kada sam sa Željezničarom izgubio prvo mjesto za samo jedan bod - prisjetio se Kokot.
Ima jasnu viziju čime želi da se bavi u budućnosti.
- Još dok sam igrao, započeo sam školovanje za trenera i trenutno imam “B” licencu. Čekam da se steknu uslovi da upišem i “A”, a poslije, naravno, i profi. Nadam se da ću ostati u fudbalu, možda prvo kao trener mlađih kategorija, da steknem iskustvo, a poslije, ko zna... - dodao je Kokot.
Karijera
Uspješnu karijeru Zoran Kokot je započeo u FK Kasindo, u šest navrata je nosio dres Slavije, a između toga nastupao je za kanadski Serbijan vajt igls iz Hamiltona, belgijski Beveren, iranske klubove Sarčšmeh i Gol Gohar, podgoričku Mladost, potom Olimpik i Željezničar iz Sarajeva, te Vitez, Zvijezdu iz Gradačca i Travnik.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
