Zanimljiv životni put Marije Đurić, portparola FK Borac: Nemirni duh ne drži me na mjestu
BANjALUKA - U redovima Fudbalskog kluba Borac posljednjih godina bilo je mnogo internacionalaca, a možda najveći među njima jeste Maria Đurić, sadašnji portparol “crveno-plavih”.
Rođena je 1998. godine u indonežanskom Bandungu, išla u vrtić u južnoafričkom Durbanu, osnovnu školu završila u Banjaluci, a srednju u glavnom gradu Tajlanda, Bangkoku. Poslije završetka studija proputovala je pola svijeta i na kraju se opet vratila u Banjaluku, gdje joj se nalazi najveći dio očeve porodice, koja je tokom ratnih dešavanja rodni Dvor na Uni zamijenila za grad na Vrbasu.
- Nekada postanem previše mirna i jednostavno mi nedostaje dinamike. To je znak da je vrijeme za promjene, a najčešće se to odnosi na mjesto boravka - rekla je na početku Maria, koja osim srpskog, engleskog i njemačkog tečno govori indonežanski, a nešto slabije tajlandski jezik.
Na Tajlandu se bavila modelingom, a u medijski svijet zakoračila je kao “sošl medija” menadžer i voditelj na Kuvo TV, da bi ljetos postala portparol najvećeg kluba u Republici Srpskoj.
- Moj životni put je prilično neobičan. Otac Ljubomir je radio u Indoneziji, odakle je moja majka Sinta Melati Olivia. Njih dvoje su se upoznali na božićnoj proslavi na kojoj je nastupila moja baka, koja se kao i majka bavila pjevanjem. Ubrzo su stupili u vezu, potom i u brak, a epilog toga smo moj 19-godišnji brat Stefan i ja - kroz smijeh je nastavila priču Maria, koja ima i polusestru Aleksiju iz majčinog drugog braka.
Roditelji su selili zbog poslovnih obaveza, a onda je uslijedio i razvod, koji ju je doveo u Banjaluku gdje se doselio i otac.
- Išla sam u Osnovnu školu “Ivo Andrić”, potom krenula u Katoličku gimnaziju i nije mi se svidjelo pa sam otišla kod majke, koja je tada radila u Bangkoku. I dan-danas se rado družim s drugovima i prijateljima iz školskih dana, bilo da su oni u Banjaluci ili na Tajlandu - nastavila je Maria.
U Banjaluku se vratila pred sam početak pandemije sa željom da se ne zadrži dugo, ali...
- Iako sam već dogovorila da počnem raditi u Cirihu, odustala sam i odlučila se za ponudu u Banjaluci. Na tom poslu sam bila dvije godine i kada sam ponovo htjela da odem uslijedio je poziv iz Borca. Kao dijete sam trenirala ritmičku gimnastiku, odbojku, išla na tenis, sa ocem igrala golf, a ovo mi je bio prvi pravi dodir sa fudbalom. Za sada mi je lijepo, ali ne znam koliko će to trajati - dodala je Maria.
Rastanci uvijek teški
Maria Đurić je istakla da joj rastanci veoma teško padaju.
- Pogotovo mi je teško kada odem u Indoneziju kod majke i njene rodbine, jer ne znam kada ćemo se sljedeći put vidjeti. Mnogo mi je lakše kada napuštam Banjaluku, jer znam da ću se njoj uvijek vratiti - rekla je Maria.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
