Rukometašice Hadžića podržale strašne poruke upućene na adresu ŽRK Borac: Jedva punoljetne, a zadojene mržnjom

Da živimo u duboko podijeljenoj zemlji u kojoj rat nije zaboravljen, odavno je poznato, a, nažalost, često nas na to podsjećaju utakmice. “Tastatura navijači” uzeli su maha i oni mogu da pišu šta žele bez ikakvih sankcija. Ipak, problem je još dublji u konkretnom slučaju. Na komentare koji su se pojavili na zvaničnoj “Fejsbuk” stranici ŽRK Hadžići “svi im poginuli, i najmiliji ako Bog da”, kao i pridjev “četničko gnijezdo” za dvoranu “Borik”, uslijedio je niz lajkova rukometašica koje nose dres ovog kluba! Među njima su i reprezentativke BiH, što znači saigračice, pa čak i cimerke nekih igračica Borca. Tu je i internacionalka iz Crne Gore, kao i majka jednog od trenera iz stručnog štaba.

- Šokiran sam ponašanjem ljudi koji vode ovaj klub. Nažalost, uvjerili smo se da su pelcer njihovih obrazaca ponašanja primile i rukometašice. Uvrede se dese, budu i prođu, ali je za mene kao rukovodioca jednog sportskog kolektiva i oca troje djece upravo to najveći poraz. Pa zar sport ne treba da bude u funkciji lijepog i zdravog odrastanja? Prvobitno nismo željeli da se oglašavamo, ali kada smo vidjeli da su stvari izmakle kontroli i da je naš klub bez ikakvog razloga “razapet”, morali smo da se oglasimo - rekao je direktor Borca Darko Savić.

Upravo je prvi operativac “osica” unio neka nova pravila ponašanja i odnosa između klubova. Tokom prethodnih nekoliko godina svi klubovi Prve lige Republike Srpske i Premijer lige BiH koji su gostovali u “Boriku” dobili su poklone, a nerijetko je i sam Savić znao da lopte i rukometno ljepilo odnese na adrese drugih klubova.

- Aprila ove godine Hadžići su nas pobijedili, a dobili su poklon od mene uoči meča. Na ovoj posljednjoj utakmici obezbijedio sam im i večeru, što je u Banjaluci već postala tradicija. Čak sam prije utakmice od direktora njihovog generalnog sponzora Nedžada Turnadžića dobio umjetničku sliku u znak zahvalnosti za pomoć u obnovi banjalučke džamije Arnaudija. On nam je jedini čestitao na pobjedi, a zvao me da kaže kako osuđuje postupak kluba te da ćemo ostati prijatelji - poručio je Savić.

Za sociologa Ivana Šijakovića ovakvo ponašanje mladih rukometašica, nažalost, ne predstavlja nikakvo iznenađenje. Prema njegovim riječima, ovo je svojstveno sredinama koje su relativno skoro prošle kroz ratne strahote i nije svojstveno samo pojedincima.

- U velikoj smo zabludi kada kažemo da su to pojedinci. Radi se o ogromnom procentu od najmanje 80 odsto stanovništva. Ovo znam jer sam radio dosta istraživanja na tu temu. Ljudi koji su prošli kroz rat imaju takvu psihologiju i sve to prenose na djecu rođenu nakon rata, tako da im se od malih nogu, kroz porodicu, ulicu i društvo, prenosi taj način razmišljanja. Da se omladina edukuje od malih nogu, odgaja da bude tolerantna i prihvati različitosti, sigurno bi sve bilo drugačije. Što se tiče tih “navijača”, oni su se preselili na društvene mreže jer tamo mogu da djeluju zaštićeni i sakriveni. Nažalost, teško se može nešto uraditi kako bi ovo ludilo bilo zaustavljeno, što nam govori iskustvo iz posljednjih više od stotinu godina - naglasio je Šijaković u izjavi za “Glas Srpske”.

Primjer iz Visokog

Ipak, da ne bude sve tako crno, treba da se prisjetimo da su prije samo dvadesetak dana “osice” nakon odigrane utakmice na Ilidži stigle u Visoko da bi bodrile muški tim u meču sa domaćom Bosnom. Njih dvadesetak nadglasalo je ostatak navijača u dvorani, a “crveno-plavi” su slavili sa 26:23, dok su Banjalučanke na kraju ispraćene gromoglasnim aplauzom.

Analiza

Podstaknut žalbama iz Hadžića portal “Svijet rukometa” napravio je detaljnu analizu suđenja na utakmici odigranoj u “Boriku” u saradnji sa jednim od kontrolora Premijer lige. Ustanovljeno je da su arbitri iz Bijeljine napravili 25 grešaka, od čega je 12 na štetu Borca, a 13 na štetu Hadžića, tako da se zaključak nametnuo sam po sebi, odnosno da je sudijski kriterijum ipak bio ujednačen.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.