Zlatni “orlić” Miladin Stevanović za “Glas Srpske”: Put koji sam prešao ne dozvoljava mi da “dignem nos”
BEOGRAD - Sa deset godina Miladin Stevanović je prvi put otišao na trening Partizana. Četiri godine je putovao iz Bijeljine dok nije postao stanovnik Beograda, a već sa 19 se popeo na krov svijeta u nezaboravnoj generaciji sa Novog Zelanda. Ipak i danas u njemu čuči onaj obični dečak koji je počeo da šutira loptu u rodnoj Bijeljini maštajući o velikim stvarima.
Standardni prvotimac Čukaričkog u potpunosti je rehabilitovao karijeru na Banovom brdu kao i nekolicina momaka uglavnom iz Partizana koji iz ovog ili onog razloga nisu “iz prve” uspjeli da ispune pun potencijal. Kao vrlo mlad je čuo šampionska zvona, onda se sticajem okolnosti pomalo izgubio, pa zato zna da cijeni sve što mu je fudbal dao i pokušava da mu vrati na najbolji način koji poznaje.
- Sjećam se dobro svega kroz šta sam prolazio zajedno sa porodicom. Četiri godine sam trenirao u Radniku, a putovao na trening ili dva pred utakmicu i igrao za mlađe kategorije Partizana. Onda su ljudi procijenili da u meni ima talenta, pa sam dobio smještaj baš kao i ostali klinci sa 14 godina. Rano sam se odvojio od porodice, što nije bilo nimalo jednostavno. Put nije bio nimalo lak i onda ne može čovjek da “digne nos”, zna kroz šta je prošao i to me drži, da tako kažem, da ostanem na zemlji - počeo je priču Stevanović za “Glas Srpske”.
Poslije neuspješnog izleta u Kajzeri u kome je za godinu i po promijenio šest trenera i tri predsjednika kluba, odlučio je da se vrati kući i nije pogriješio. Odabrao je Čukarički, najsređeniju fudbalsku sredinu u Srbiji.
- Čuka je pravi primjer kako klub treba da funkcioniše. Srpskom fudbalu bi bilo mnogo bolje da je više ovakvih sistema u kome se podjednako vodi briga o svim selekcijama počevši od najmlađih. Rezultati su vidljivi, jer pored toga što smo uz bok Partizanu i Zvezdi u svakom prelaznom roku klub pravi respektabilan transfer. Sjajno sam se snašao, iako, priznajem, možda nisam očekivao da ću četvrtu godinu biti dio tima. Nemam ništa protiv da ostanem, prelijepo mi je, ali bih ipak u jednom trenutku volio da se ponovo oprobam u inostranstvu. Kada sam išao u Tursku bio sam mlad i nespreman, a nisam imao ni sreće jer je u klubu bilo baš turbulentno. Sada sam sazrio - rekao je Stevanović.
Iz ove priče stiče se utisak da su ponude na stolu.
- Nemam ništa konkretno, ali nisam ni stigao da sjednem sa ljudima iz kluba. Uživam sa porodicom i iskreno da kažem, ne razmišljam trenutno o ponudama i fudbalu. Okupljanje je 10. januara, pa ćemo sjesti i vidjeti. Produžio sam ugovor na još dvije godine i ponavljam, ne bi mi smetalo da ostanem, ali ugovor ne mijenja mnogo na stvari, jer je i Čukaričkom u interesu da me proda ukoliko stigne prava ponuda za sve strane - naglasio je momak koji se najbolje snalazi uz desnu aut liniju.
Na polovini prvenstvene trke Čukarički je zacementiran na trećem mjestu tabele sa velikim zaostatkom za “vječitim”, ali i zalihom od osam poena u odnosu na Vojvodinu.
- Cilj je kao i prethodne sezone da budemo na trećem mjestu. Sada smo tu, a realno je da pored Zvezde i Partizana ne možemo mnogo više. Igraju odlično, Partizan sada bolje funkcioniše nego prethodnih godina i cilj je da budemo ispod njih. Zadovoljan sam polusezonom i na ličnom planu, jer sam se vratio poslije povrede skočnog zgloba i bio standardan do posljednjeg jesenjeg kola - naglasio je.
Sa 25 godina je među iskusnijim u timu, a s obzirom na to da mu je trener Saša Ilić, pored koga je odigrao prve seniorske minute u dresu “crno-bijelih”, saradnja je odlična.
- Poznajem Saleta jako dobro i mogu da kažem samo najljepše riječi o njemu. Odlično se snašao u novoj ulozi, iako priznajem da je bilo malo neobično prvih dana jer smo zajedno igrali. Čovek je koji voli šalu i uvijek se šalio, a sada je ozbiljan naročito na terenu. Posjeduje ogromno znanje, trudi se da nam priđe sa te fudbalske strane koristeći iskustvo koje je prošao. Voli da igra napadački, tjera nas na to i za sada sve ide odlično - rekao je Stevanović.
Zbog staža u Partizanu prirodno je da su simpatije njih dvojice na strani “crno-bijelih” u šampionskoj trci. Ilić je čak pred početak meča u Humskoj zapjevao navijačku pjesmu na klupi Čukaričkog, a taj snimak je vrlo brzo postao hit.
- Da ne bude neke zabune, svi smo mi profesionalci i dajemo se za klub čije boje branimo. Ipak, teško je potisnuti neka osjećanja, posebno Saletu koji je praktično cijeli život u Partizanu. Ja osjećam to što osjećam, a ne mogu ni da zamislim koliko su kod njega jake te emocije - zaključio je Stevanović.
Okupljanje “orlića”
U razgovoru za “Glas”, koji je vođen juče, Miladin Stevanović je priznao da ne može proći dan, a da se ne sjeti podviga koji su saigrači i on napravili na Novom Zelandu kada su se okitili titulom omladinskog šampiona svijeta.
- Eto, kao da ste znali kada da nazovete. Sutra (u ponedjeljak) se okupljamo u Staroj Pazovi na promociji knjige. Čujemo se prilično često, imamo “njhatsApp” grupu koja je prilično aktivna. Nadam se da će nas dosta doći na promociju i da ćemo se još jednom podsjetiti ljeta 2015. - rekao je Stevanović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
