Zlatko Jovanović sa Komarnom izborio završni turnir Alpe Adrija kupa

Mladi stručnjak rodom iz Novog Bečeja, koji je ostavio dubok trag u Banjaluci igrajući za Borac u nekoliko navrata, ni sam nije očekivao da će tako brzo postići uspjeh kojim su oduševljeni svi u klubu kao i navijači iz istoimenog grada u Slovačkoj. Prije samo 18 mjeseci preuzeo je tim i išao stepenicu po stepenicu. U prvoj sezoni došao je do treće pozicije u domaćem šampionatu, a sada je pobjedom protiv Šibenke u četvrtfinalu stigao do Fajnal fora regionalnog takmičenja.

- Ovo je nestvaran rezultat za klub koji postoji 18 mjeseci kada smo bukvalno krenuli od nule. Prethodni klub je ugašen i formiran je novi, a najveće zasluge za to idu na račun direktora kluba Bobana Tomića. Niko se nije nadao da ćemo prve sezone stići do trećeg mjesta, a druge ići na Fajnal for. Generalno imamo skroman budžet, ali izvlačimo maksimum iz ekipe. Imali smo veliku želju da se dokažemo i uspjeli smo u tome te nećemo stati na ovome - izjavio je Jovanović u razgovoru za “Glas Srpske”.

Za njega je ovo potpuno novo iskušenje jer se trenerskim poslom bavi tek tri godine. Bio je pomoćnik u stručnom štabu reprezentacije Irana, a sada je asistent selektoru Slovačke Aramisu Nagliću.

 - Iskreno govoreći, pet puta je lakše biti igrač nego trener. Ulazak u trenerske vode olako sam shvatio i mislio da je to slično jedno drugome. Nisam bio u pravu jer je razlika kao nebo i zemlja. Treba misliti na 12 igrača koje imaš u ekipi, protivnicima, sudijama, putovanjima, analizama utakmica i rivala... - rekao je Jovanović.

Prema njegovim riječima kvalitet Alpe Adrija kupa je dosta dobar jer u njemu nastupaju ekipe koje imaju dosta dobre budžete, a koji su daleko veći od budžeta klubova koji se takmiče u BiH.

- Takmičenje je jako praćeno ove sezone jer su klubovi uložili mnogo novca što je privuklo publiku. Budžeti pojedinih klubova kreću se oko milion evra, a to su Pardubice, Kolin, Temišvar, Vijena i Dabrova koja nas očekuje u polufinalu. Poljski tim čini sedam stranaca od kojih su tri bivša NBA igrača, ali ćemo se boriti jer nemamo šta da izgubimo - kazao je Jovanović.

Priznao je da ne planira mnogo unaprijed, jer nema vremena za to.

- Posla je preko glave... hahahaha. Brinem o ekipi 24 časa dnevno, tu je naravno i porodica, a pored toga imam posla u reprezentaciji Slovačke kao i svojim kampom koji traje nekoliko godina. Nekad ni sam ne znam kako stignem na sve strane. Ugovorom sam vezan do kraja sezone i fokusiran da napravim što bolji rezultat, a nakon toga ćemo razgovarati. Trenutno ne razmišljam gdje bih išao dalje. Planiram da napredujem kao trener, a gdje će me put odvesti to ne znam - naglasio je Jovanović.

Igračka karijera trajala mu je 20 godina, a lopta ga je odvela iz Srbije za Crnu Goru, BiH, Iran, Rumuniju, Francusku i Slovačku.

- Igrački put bio mi je veoma zanimljiv, a sad mi se trenerska karijera otvara brže i kvalitetnije. Kao igrač mučio sam se sa povredama na početku karijere, a kao trener čini mi se da brže napredujem jer sam tokom svih ovih godina imao od koga da učim. Radio sam sa trenerima sa Balkana, Azije, Evrope... Kupio od svakoga šta valja, ali i šta ne valja. Širok je spektar trenerskog znanja počev od Josipa Pandže koji je bio moj najmlađi trener pa sve do Vlade Đurovića. On je definitivno osoba od koje možeš najviše da naučiš - zaključio je Jovanović.

Tenis više ne igra

Pored košarke Jovanović je rekreativno igrao tenis. Stalni protivnik bio mu je nekadašnji saigrač Ranko Velimirović.

- Sada nemam vremena za tenis. Moj najveći protivnik Ranko Velimirović se povukao kao Rodžer Federer pa nemam više protiv koga da igram. Jednostavno nemam motiva - rekao je Jovanović kroz smijeh.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.