Žarko Pejović za “Glas”: Stvaranje igrača važnije od rezultata

U zemlji koja je iznjedrila brojne asove rukometnog sporta šansu da vodi brigu o mlađim kategorijama dobio je bivši član banjalučkog Borca i Kotor Varoša. Norvežani jednostavno cijene stručnost, ulaganje trenera u znanje i nije dovoljno samo da budete proslavljeni rukometaš da biste dobili šansu. Nakon završetka karijere moraju da se dodatno edukuju. Pejović ističe da je za njega ovo bilo veliko priznanje.

- Sigurno da Vam imponuje kad kao stranac dobijete da vodite nacionalni tim. Posebno u zemlji koja je iznjedrila takve rukometne asove. To je priznanje za moj dosadašnji rad, da je on prepoznat u Norveškoj. Oni su me pratili, razgovarali, željeli da vide kakvu viziju tima imam i na koji način možemo da unaprijedimo rad u mlađim kategorijama. Nakon svih tih razgovora postao sam selektor mlade reprezentacije i mogu reći da sam ponosan na to. Kažem uvijek je potrebno i malo sreće, ali ona se mora zaslužiti - istakao je Pejović na početku razgovora za “Glas Srpske”.

Mladi Norvežani su izborili plasman na Svjetsko prvenstvo, ali Pejović ističe da rezultati nisu prioritet u mlađim selekcijama. 

- Norvežani svemu prilaze veoma studiozno. Prvi cilj u mlađim selekcijama je da budu napravljeni igrači za seniorsku reprezentaciju. Takođe ovdje nije kao u drugim selekcijama da uvijek igraju najbolji mladi rukometaši. Siguran sam da bismo ostvarili još bolji rezultat na prošlom prvenstvu da kao drugi selektori mogu da biram samo najbolje. Ali ovdje svi kandidati za nacionalni tim moraju da dobiju šansu. Nijedan rukometaš ne igra sva takmičenja. To međutim ne znači da se on ne prati. Kad je na reprezentativnoj pauzi onda radi da ispravlja svoje nedostatke i da napreduje i to je za njih veoma važno. Takođe veoma je važna i komunikacija s mladim rukometašima i tu se treba postaviti i kao dobar psiholog - dodao je mladi stručnjak.

Pejović objašnjava kako funkcioniše sistem stvaranja reprezentativaca u Norveškoj. 

- Njih prate od najmlađih uzrasta i na svakom takmičenju šansu dobijaju različiti igrači. Imaju sistem koji prati sve potencijalne kandidate kroz reprezentativne selekcije. Imaju kandidati i momci na svim pozicijama koji u toku ciklusa moraju da dobiju šansu, tako da se oni rotiraju. Onda je na njima sve, da se pokažu i dokažu da bi postali seniorski reprezentativci. Tačno se zna na kojim pozicijama i šta se traži. To je nešto na čemu oni ovdje insistiraju i što je vizija saveza koju svi selektori moraju da poštuju. A sami igrači imaju brojne benefite, jer odmah vide kakav je rad u najjačim ligama, tako da se privikavaju na te najmodernije zahtjeve koji važe u Evropi i onda mogu da naprave karijere nakon odlaska iz Norveške - objašnjava selektor. 

U Norveškoj je edukacija najvažnija. Kako igrača, tako i trenera. Mladi rukometaši imaju reprezentativna okupljanja na kojima rade na uigravanju, ali i individualnom napredovanju. 

- Imamo regionalne kampove tokom godine, kao i brojna okupljanja na kojima prate igrače. Takođe dobra je saradnja s klubovima. Imamo kamp u Španiji i u Benidormu, gdje idu najbolji mladi rukometaši. Sa njima rade tokom čitave godine, tako da su oni u prilici da značajno napreduju ako to žele. 

Slična situacija je i sa trenerima.

- Savez organizuje seminare. Bili su nam u gostima brojni španski treneri, Dejan Perić, koji su govorili o određenim oblastima. Kod njih je edukacija trenera veoma važna. Morate da se obrazujete sedam godina da biste dobili pro licencu. Kod njih i najveći asovi ako žele da se bave trenerskim poslom moraju da se školuju i da zasluže svoje mjesto kraj terena. Iskreno imao sam nekih ponuda u posljednje vrijeme da budem pomoćnik, ali želim da to bude od trenera od kojih mogu još dosta toga da naučim. 

Pejović je inače prvo radio na Farskim ostrvima. Nakon dobrih rezultata uslijedio je odlazak u Norvešku. 

- Bio sam prvi trener iz BiH koji je došao da radi ovdje. Počeo sam u malom klubu Tinsetu. Tu sam doveo nekoliko rukometaša s naših prostora i uspjeli smo za kratko vrijeme da postanemo hit u Norveškoj. Ostvarili smo nekoliko odličnih rezultata, tako da sam tu skrenuo pažnju na sebe. Uslijedio je zatim odlazak u Elit seriju, najviši rang takmičenja, gdje sam na početku bio pomoćnik Jonu Jensenu. Ali to mi je otvorilo vrata da napredujem - dodao je Pejović.

Nakon toga počeo je da radi i na Vang akademiji, gdje je proširio poznanstva i još dodatno se edukovao. Sav taj rad je na kraju donio i izbor za selektora mlade reprezentacije. Pejović je inače bio jedan od kandidata i za selektora muške reprezentacije BiH. Vodio je i ženske timove u Norveškoj. 

- Bio sam trener Flint Tonsberga dvije godine i to u periodu kada je Vipers bio šampion Evrope. Tada je norveška ženska liga bila najjača na svijetu. Imao sam ponude iz Elit serije da budem glavni trener, zvali su me iz Austrije i Švedske, ali dok imam reprezentativni posao nisam htio klupski angažman. 

U Norveškoj radi već deset godina, tako da se privikao na život.

- Čovjek jednostavno mora da pravi kompromise. Sigurno je da ima stvari koje mi se ne sviđaju, ali sam već navikao na sve to. Nekad mi jednostavno prija ta privatnost koju imaju, kao i što cijene nečiji rad i zalaganje. Imaju puno respekta jedni prema drugima. A opet s druge strane nekad ti nedostaje naše druženje, zezanje i prijateljstva. Zbog toga često volim da dođem kući da nakupim energiju za top kad se vratim - dodao je selektor.

Pejović ističe da je za svakog najvažnije da u inostranstvu prvo nauči jezik.

- Norveški je da tako kažem miks engleskog i njemačkog jezika. Sam sam plaćao časove da bih što prije naučio jezik. To je znak poštovanja prema zemlji u kojoj radiš. Naučio sam ga veoma dobro i Norvežani to zaista cijene. Tim gestom pokazuješ da nisi glup, da želiš da napreduješ i sebi olakšavaš svakodnevicu. Bude im zaista jako drago i zbog toga svu komunikaciju obavljam na norveškom, jedino sam zadržao naše psovke. To je nešto što ne može da se prevede i što mi povremeno olakša dušu - govori uz osmijeh Pejović. 

Dramen

Pejović dugo radi u Norveškoj, tako da odlično poznaje narednog rivala Leotara u EHF Evrokupu, ekipu Dramena.

- Dramen je izuzetno mlada i kvalitetna ekipa puna talentovanih rukometaša. Vodi je bivši saigrač Ivana Balića iz San Antonija Kristijan Kjeling. U tom timu imam četiri svoja mlada reprezentativca, a izdvojio bih odličnog desnog beka Davida Valštada Haugštveda. Trener voli da daje šansu mladima i oni napreduju. Leotar sigurno očekuje težak posao, nisam ih gledao ove sezone, ali Dramen igra veoma brzo i koristi tu mladost maksimalno. Rezultati u prvenstvu su im dobri - ističe Pejović. 

Sandefjord

Pejović je na društvenim mrežama objavio i zanimljivu sliku. Na kampu mlađih kategorija s njim je i Marinko Kurtović, koji takođe radi u Norveškoj, a koji je ljubiteljima rukometa u Banjaluci poznat po čuvenoj utakmici protiv Sandefjorda 2000. godine.

- I danas se sjeća tog meča. Pun “Borik”, sjajna utakmica i promašaj Zorana Martinovića u posljednjem napadu nakon kojeg je Sandefjord prošao dalje. Na golu je bio upravo Kurtović, koji je bio kapiten tima - rekao je Pejović. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.