Miroslav Todić, najveće pojačanje u istoriji Radnika, za “Glas Srpske”: Ne bih mijenjao svoj košarkaški put
Ponovo sam u Radniku u kojem sam ponikao. Vraćam se na nagovor rukovodstva sa kojim sam u prijateljskim odnosima kako bih završio karijeru. Prihvatio sam ponudu jer želim da imam satisfakciju kada karijeru završim u svom gradu. Osjećam se dužan, jer sam ovdje ponikao i mnogi ljudi su mi pomogli da dobijem smjernice za dalje, izjavio je iskusni košarkaš Miroslav Todić za “Glas Srpske” koji se nakon dvadesetak godina vratio na mjesto gdje je sve počelo.
Iskusni krilni centar proputovao je Evropu uzduž i poprijeko. Povratkom u Bijeljinu postao je najzvučnije ime koje je ikada stiglo u Radnik. Jedan od razloga povratka je želja da bude bliži porodici i planira da nakon završetka aktivne karijere ostane u košarci.
- Svojim iskustvom i igračkim kvalitetom pokušaću pomoći ekipi da izbori opstanak u Ligi BiH, a mlađim momcima da naprave iskorak. Nakon karijere ostaću u košarci jer mi je ona u krvi samo ću vidjeti ulogu u kojoj ću se naći - naglasio je Todić.
GLAS: Veoma mladi napustili ste Bijeljinu. Kako ste doživjeli taj odlazak?
TODIĆ: Počeo sam kao klinac u Radniku i igrao za njega kao kadet da bi tada prešao u privatni klub Renome koji je vodio Siniša Kajmaković i sa njima osvojio juniorsko prvenstvo države. To me odvelo u FMP gdje sam proveo godinu i trebalo je da ostanem duže. Ipak, stigla je ponuda iz Slovenije i jedan kratak period bio sam u Krki, ali to se izjalovilo. Tada je Frankfurt Skajlajners platio obeštećenje klubu iz Železnika pa sam na taj način započeo seniorsku karijeru.
GLAS: Tokom karijere igrali ste u 14 država. Šta je bio razlog čestih mijenjanja sredina?
TODIĆ: Uh. Ne znam tačno koliko ih je bilo, možda i više od 14 (haha), ali ih je bilo mnogo. Nekoliko puta sam morao da promijenim klub jer mi je istekao ugovor koji nismo obnavljali, nekoliko puta sam išao za boljom ponudom, dok je bilo slučajeva da sam sam odlazio jer je klub zapadao u finansijske probleme pa nije bilo smisla da igram dalje.
GLAS: Kako je bilo adaptirati se na sve nove klubove, uslove, države...?
TODIĆ: U početku teže, ali vremenom je postajalo sve lakše jer sam profesionalac, znam u šta sam ušao i znao sam šta me čeka. Nisam imao strahove prilikom dolaska u nove sredine jer sam imao jaku želju za upoznavanjem drugih kultura, zemalja, trenera, igrača... Želio sam da prođem što više liga i nisam baš očekivao da će mi košarkaški put biti baš takav, ali bih rado sve ponovio.
GLAS: Među brojnim državama Katar se ističe kao najegzotičnija destinacija. Kako to izgleda iz prve ruke?
TODIĆ: Katar je poseban u odnosu na sve ostale države i zaista je veoma egzotičan po pitanju košarke koja nije na nivou evropske, ali imaju veliku želju da napreduju pa stoga ulažu velike pare. Nisu profesionalci i liga je slabija iz mnoštva drugih razloga. Jedan od razloga odlaska bio je da upoznam kulturu tog podneblja, ali i da sačuvam tijelo jer takmičenje nije mnogo naporno kao u prijašnjim ligama gdje sam igrao i stoga nisam odbio ponudu.
GLAS: Zanimljivo je da ste prešli Evropu od zapada do istoka te od juga do sjevera. Kada poredite ta podneblja šta ste posebno primijetili?
TODIĆ: Švedska liga je daleko ozbiljnija u poređenju sa Katarom. Tamo sam bio pola sezone i to u periodu kada je bilo veoma hladno, ali Šveđani razumiju košarku mada nisu kao južnjaci. Na jugu je bilo dosta bolje. Imao sam sreću da budem u toplijim krajevima i na moru je uvijek bilo prijatnije u odnosu na sjever Evrope. Navijači su temperamentniji u Italiji i Grčkoj gdje je mentalitet ljudi dosta sličan našem tako da je bilo zadovoljstvo igrati pred punim dvoranama, nego pred polupraznim i ta podrška nas je nosila na utakmicama.
GLAS: Osvojili ste četiri trofeja. Prvenstvo Katara, Kup Rumunije, Liga kup Portugalije i Superkup Italije. Koji je najdraži?
TODIĆ: Cilj svakog sportiste je da osvoji što više trofeja i svaki pehar koji sam osvojio mnogo mi je drag. Teško mi je da izdvojim jedan posebno jer mi zaista svi mnogo znače.
GLAS: Iako je bilo poziva za nastup u reprezentaciji BiH ta priča nikada nije potpuno zaživjela. Zašto?
TODIĆ: Bilo je poziva ranijih godina, ali ni sam ne znam zašto se to nije do kraja realizovalo. Trebalo je da nastupim na Evrobasketu 2015. godine kada je selektor bio Duško Ivanović, ali me spriječila ozbiljnija povreda. Imao sam rascjep mišića trbušnog zida koja mi je napravila probleme pa sam se vratio sa EP samo dan-dva prije početka. Ostao je tada gorak ukus jer sam morao da odustanem dok kasnije nije bilo poziva.
GLAS: Osim na početku karijere nikada niste zaigrali za neki klub iz Srbije. Šta je razlog toga?
TODIĆ: Kada sam bio u inostranstvu bilo je pregovora sa klubovima iz Srbije koji su se interesovali za mene, ali su oni propali. Dok sam bio član Dinamo Sasarija imao sam ponudu Crvene zvezde, međutim nismo našli zajednički jezik.
GLAS: Karijera Vam se bliži kraju. Da li imate neostvarenu želju?
TODIĆ: Svi imamo mnogo želja i snova, ali sam skroman i zadovoljan kako je sve bilo do sada. Nekih posebnih košarkaških želja nemam pretjerano i sada hoću da budem kući sa svojima i nadoknadim sve što smo propustili svih ovih godina.
Klubovi
Tokom karijere nastupao je za FMP (Srbija, 2003), Krka (Slovenija, 2004), Frankfurt (Njemačka, 2004-07), Kolosos (Grčka, 2007-09), Larisa (Grčka, 2009-10), Sundsval (Švedska, 2010), Ahileas (Kipar, 2010), Ilisijakos (Grčka, 2010-11), Politehnika Haličina (Ukrajina, 2011-12), Fulgor Libertas Forli (Italija, 2012-13), Himik (Ukrajina, 2013), Brindisi (Italija, 2013-14), Sasari (Italija, 2014-15), Tofaš (Turska, 2015), Šampanj Šalon-Rems (Francuska, 2015-16), Kluž (Rumunija, 2016), Promiteas (Grčka, 2016-17), Benfika (Portugalija, 2018), Al Sad Doha (Katar, 2018-19), Al Arabi Doha (Katar, 2019-20).
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
