Milan Jovanović za “Glas”: Banjaluci i Srpskoj hvala od srca!

Dejan Kondić
Milan Jovanović za “Glas”: Banjaluci i Srpskoj hvala od srca!

BANjALUKA - Malo je ekipa u istoriji rukometne igre koje su u dva dana osvojile dva pehara. To je pošlo za rukom novosadskoj Vojvodini, koja je u Banjaluci prigrlila Superkup Srbije i Svesrpski kup. Junak osmog izdanja Svesrpskog kupa bio je lijevi bek “lala” Milan Jovanović.

Kažu da velike utakmice rađaju velike igrače, ali isto tako veliki igrači rješavaju takve bitke, kada je puls na maksimumu, a srce hoće da iskoči. Ubojiti šuter jedanaestostrukog uzastopnog šampiona Srbije pokazao je u polufinalu Svesrpskog kupa rivalima iz Partizana koliko im još treba da ugroze neprikosnoveni tim sa “Slane bare”. U razgovoru za “Glas Srpske” 26-godišnji Jovanović iskreno je zahvalio banjalučkoj publici koja je podržala njega i njegove saigrače u duelu protiv beogradskih “crno-bijelih”, ali je i pohvalio organizatore. 

- Hvala Banjalučanima, dali su nam dodatni vetar u leđa protiv Partizana. Organizacija je takođe bila sjajna. Rukometni savez Republike Srpske obavio je odličan posao, hvala i predsedniku Srpske Miloradu Dodiku, ma svim ljudima ovde. Osećali smo se kao u Novom Sadu, pamtićemo ovo. Što se trofeja tiče, mnogo će nam značiti u nastavku sezone. Još vrednije ćemo raditi i spremati se za ono što nam predstoji. Ako se po jutru dan poznaje, biće ovo jedna uspešna sezona - rekao je Jovanović. 

Srbija je i definitivno dobila nazad Milana Jovanovića. Sjajni šuter, koji je još sa 19 godina na Evropskom prvenstvu 2018. godine praktično sam odveo “orlove” u drugi krug, poslije pet godina van terena u velikom stilu je uspio da se vrati. 

- Karijera mi je išla, stvarno, uzlaznom putanjom i onda su se desile neke stvari koje sam ostavio iza sebe. Ne volim puno da pričam o tome. Imao sam baš, baš dosta problema. Ostavio sam to iza sebe, sada sam, hvala Bogu, zdrav, sve ide kako treba, nadam se da će tako i ostati - dodao je Jovanović. 

Momak iz Kruščića kod Crvenke kao golobradi mladić zaigrao je upravo za Vojvodinu i tada je apsolutno dominirao u Srpskoj ligi. Kada se pojavio na Evru 2018. pokazao je da njegov top u ruci ne mogu da zaustave ni najbolje odbrane pa je Tuluz odmah reagovao i angažovao ga. Ipak u posljednjem meču plej-ofa za sezonu 2017/18. svi koji su bili toga dana na “Banjici” naježili su se. Moglo je na tribinama da se čuje kako su mu pukli ligamenti koljena. Potpisao je ugovor sa Tuluzom na četiri godine, a morao je da čeka 20 mjeseci na debi! Kada ga je dočekao, poslije operacije u junu 2018. godine taman je počeo da se vraća u ritam, a onda se okliznuo niz stepenice. 

- Kad sam se prvi put povredio bilo je problematično prvih 10, 15 minuta, sve posle je išlo nekako svojim tokom. Jeste dugo trajalo, ali namestio sam glavu da pokušam da se oporavim koliko god to trajalo. Imao sam četiri vezane operacije za šest meseci pa je usledio dosta dug oporavak, dosta nesrećnih stvari... - uz uzdah je ispričao Jovanović

Prvu operaciju imao je u junu 2018. godine. Prošlo je sve kako treba, ali...

- Krenuo sam da vraćam mišić. Vratio sam ga bukvalno kao na drugoj nozi za veoma kratak period. Doktor u Tuluzu je rekao da je dobro, a pošto je ekipa bila na pripremama pred sezonu, rekao mi je da se vratim i radim u Srbiji oporavak da ne bi ostao sam u Francuskoj. Krenuo sam u Novom Sadu na DIF na treninge, počeo sam da radim stabilizaciju. Posle treninga krenuo sam niz stepenice, okliznuo na jednoj, noga mi je proklizala i samo sam čuo da je koleno puklo. Tu su me našli, otišao sam kod Borka Vukosava, rekli su mi da idem da snimim, da se sutra ujutru javim. Milankov kada je video ujutru u 10 šta je, rekao mi je da u 12 budem spreman. U sali sam bio u 12 i 15. Napukla je čašica. Ni blizu ligamenti nisu boleli kao ovo. Kako sam zakoračio, stopalo mi je krenulo napred, koleno za njim, čašica u tom periodu, šaraf se vadi iz patele, slabija je u prva dva meseca, dok se ne učvrsti. Mišić je bio jak, povukao je čašicu, tako je pukla. Tako sam morao na drugu operaciju 40 dana posle prve - nastavio je Jovanović. 

Poslije druge operacije nosio je longetu šest sedmica. Ništa nije radio. 

- Kada sam skinuo imobilizaciju, krenulo je dosta teško, bilo je problema sa savijanjem. Pitao sam da li sve mogu da radim, jer sam osećao bol. Tačno taj šaraf koji se ispostavio da je bio van, on je pravio probleme. Pitao sam koliko smem da trpim bol. Rekli su mi da mora da boli. Kada hoćeš da ti bude bolje, trpiš, znaš kako je, nema granice bola. Mogao sam da savijem, ali je bolelo. Otišao sam na kontrolu pre Tuluza, Milankov je rekao da mogu da trčim. U Tuluzu, međutim, rekli su mi da ni slučajno ne trčim dok ne budu izvađeni šarafi. Njih sam izvadio 21. decembra. Ostao je rez jedan centimetar sa strane - kazao je Jovanović. 

Poslije 20 dana vratio se u Tuluz, gdje je počeo da radi.

- Čim sam krenuo sa ozbiljnijim vežbama počeo je problem. Radim od ponedeljka do petka, napravim pauzu, u ponedeljak ne mogu da čučnem normalno. U Srbiji je doktor reprezentacije, pogledao je sa par hirurga, taj šaraf, kako je ostao van, od savijanja je oštetio tetivu kvadricepsa. Bukvalno ju je probušio. Mislili su da to može krvna plazma da reši. Otišao sam na to, čekao mesec dana, ali i posle mesec, ništa, i dalje boli - u dahu je ispričao Jovanović. 

To je značilo da momak koji je trebalo da zasija u francuskoj ligi i da povede srpski rukomet u bolje sutra, mora na treću operaciju za četiri mjeseca. 

- Otišao sam kod hirurga, rekao je da mora da bude operisano, da će boleti, da se to mora spojiti. Ali sada je sve kako treba - istakao je Jovanović. 

Pretprošle sezone zaigrao je za Metaloplastiku i polako ušao u ritam. Krajem te prve sezone pokazao je ozbiljan kvalitet, a prošle godine je natjerao Partizan i Vojvodinu da se “potuku” oko njegovog angažmana. 

- Kada sam se vratio iz Tuluza, pojavili su se Šapčani i dali su mi šansu da vidim da li mogu ponovo da se vratim na teren. Što se tiče prelaska u Novi Sad, iako me je želeo i Partizan, neke stvari su prevagnule na stranu Vojvodine, tako da sam došao među “lale”. Radim kao i u svakom drugom klubu, kao što sam uvek radio - naglasio je Jovanović. 

Milan se u već vratio u reprezentaciju Srbije. Ozbiljno se računa na njega, iako je konkurencija na poziciji lijevog beka i te kako jaka. 

- To mi i jeste bio cilj da se vratim i pokažem da sam jači od svega, da mogu da ponovo dođem na taj nivo, kojem mislim da pripadam - zaključio je Jovanović. 

Pohvale Peruničića

Legendarni srpski rukometaš Nenad Peruničić jedan je od ljudi koji su uvijek hvalili i podržavali Jovanovića. 

- Svaka pohvala, pogotovo ljudi koji se bave ovim poslom, znači i daje podstrek za dalji napredak i rad - priznao je Jovanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana