Limun Papić jedno od najznačajnijih imena u istoriji "Glasa": Čovjek akademija novinarstva

Kada se pomisli na ovu rubriku, prva asocijacija je upravo popularni Mone koji je udario temelje i započeo brojne akcije koje su postale dio dugogodišnje tradicije "Glasa". Papić je prvi tekst objavio 26. aprila 1952. godine u listu "Naš sport". Bila su to tri pisma i to iz Niša, Zagreba i Banjaluke. Papić je napisao tekst o propadanju atletske staze pošto je i sam bio uspješan atletičar. Bio je omladinski reprezentativac BiH i zbog bolesti je prestao da se bavi sportom. U "Banjalučkim novinama" objavio je prvi tekst 22. januara "Trener Borca Glazer ostaje u Banjaluci" i od tada se novine nisu mogle zamisliti bez njega.

- Limun Papić je akademija banjalučkog sporta i novinarstva. To što je on uradio za Banjaluku, novinarstvo i sport nije niko. Kad neko o sportu piše sa ljubavlju više od 50 godina, onda možete zamisliti koliko je to tekstova, priča, reportaža i vijesti - ističe njegov dugogodišnji saradnik Željko Tica.

Mone nije bio samo urednik, već i učitelj brojnim generacijama. Uvijek je bio tu da pomogne savjetom ne samo članovima sportske rubrike, već svima koji su zakoračili u "Glas".

- Limun je bio nešto posebno. Uvijek spreman da pomogne, očinski raspoložen prema svima. Ako je imao zamjerku na tekst, zvao je kod sebe u kancelariju i onda mirno objasnio gdje su greške. Takođe, znao je da pohvali kolege. Mislim da niko nije čuo da je zagalamio ili rekao ružnu riječ i to ga je odvajalo od svih. Svakog novinara je znao da sasluša, posavjetuje i to ne samo o sportu - prisjetio se Tica

Često je znao da se kritički osvrće na rad banjalučkih timova, a njegove riječi su bile poštovane i slušane. Izvještavao je sa najvećih takmičenja Zimskih (Sarajevo) i Ljetnih olimpijskih igara (Montreal), Svjetskog fudbalskog prvenstva (Rim), Univerzijade (Zagreb), Evropskog prvenstva u atletici (Split).

- U poslu je bio profesionalac čiji su tekstovi plijenili pažnju. A o tome mogu da posvjedoče dvije anegdote. Braco Pašalić je išao na finale fudbalskog Kupa Jugoslavije 1988. godine i od uzbuđenja i sreće što je Borac osvojio trofej ostao je bez teksta, nije mogao da sastavi rečenicu. Limun je mirno uzeo telefon i izdiktirao kompletnu stranu iz glave. Takođe, Slobodan Pešević je ispričao kako je poslao četiri različita izvještaja iz  Bukurešta sa rukometne utakmice Borac - Steaua. Samo Tanjug je imao liniju, a Limun je obećao da će poslati izvještaje ako dobije liniju za ostale listove. Bez problema je izdiktirao četiri izvještaja (za Tanjug, "Sport", "Glas" i "Borbu") - ističe Tica.

Papić je uvijek savjetovao mlađe kolege da imaju arhivu, jer kad nemate inspiraciju za temu dovoljno je da se ona pregleda i sigurno ćete dobiti ideju za tekst. A upravo je Mone imao nevjerovatnu statistiku banjalučkih klubova.

- To što je Limun imao niko nema. Kompleti "Glasa" na tavanu, u arhivi poredani tekstovi po sportovima i godinama. Imao je sve podatke ko je dao prvi, 100. gol za Borac, prvi koš za Borac i Mladi Krajišnik, broj nastupa. Vodio je brigu o svim klubovima i događajima u Banjaluci. Spomenuću samo da je za jubilej FK Borac 1976. godine napravio 50 feljtona o 50 godina i tu su svi podaci o klubu – ističe Tica.

Upravo je Željko sa Papićem počeo da piše knjige. Limun je bio autor brojnih knjiga i godišnjaka.

- Kad smo završili 44. Izbor najboljih sportista analizirali smo sve i Limun je napomenuo da bi za 45. Izbor trebalo da izdamo knjigu u kojoj bi sve objedinili. Radili smo tada i knjigu o 50 godina rukometa. I došao je maj naredne godine i upitao sam kad ćemo da radimo knjigu, jer smo počeli pripreme za novi izbor. On je samo odgovorio sve sam ja napisao, ti ćeš mi pomoći samo oko preloma i potpisao me kao koautora. Takođe za knjigu "50 godina rukometa" Limun je uradio najveći dio posla, a Tatjana i ja smo uradili možda po 10 odsto. Na promociji je nama dao da govorimo. Nismo to očekivali, a on je izvadio spremljene govore za promociju u Eurospletu. Na sve je mislio. Zbog njega sam počeo da pišem knjige – dodaje Tica.

Pored novinarstva, Limun je učestvovao u radu brojnih klubova. Bio je član rukometnog, fudbalskog, osnivač Odbojkaškog kluba Borac. Bio je generalni sekretar Evropskog prvenstva za košarkašice. Zbog toga pored nagrade "Zlatno pero Limun Papić" te Memorijalnog odbojkaškog turnira zaslužuje mnogo više.

- Nažalost, majstori smo za zaboravljanje, a Limun je imao toliko zasluga za naš grad i sport. Mislim da je zaslužio barem ulicu. Takođe dugo sam govorio da našem gradu treba sportska kuća slavnih. Eto pored Limuna, dovoljno je spomenuti Sredoju Zekanovića, Husniju Fazlića, Radovana Bisića, Nenada Gavrilovića i još mnoge. Pa da ne nabrajam slavne olimpijce, osvajače medalja, evropske šampione u rukometu. Ne smijemo da zaboravimo šta sve ovaj grad ima, već morao da se ponosimo tim ljudima - poručio je Tica.

Ljubav prema sportu i novinarstvu naslijedila je kćerka Tatjana Papić Džakula. I ona je dugo radila u "Glasu" i sa ponosom se sjeća oca.

- Njemu je porodica bila na prvom mjestu. Bio je spreman sve uraditi za mamu, sestru i mene. Smiren, odmjeren, uvijek je znao kada je pravi trenutak za kritiku i znao je to reći na takav način da nije bilo šanse da se čovjek naljuti na njega. Odrastati uz nekoga ko je i sam bio zaljubljen u sport, bilo je i za očekivati da krenem njegovim stopama. Odmalena sam znala da želim biti sportski novinar. On mi je stalno govorio: naporan je to posao, pogotovo za žensko, nemaš radnog vremena, utakmice, svaka nedjelja  radna… Ali ja sam bila odlučna u namjeri da krenem istim putem kojim je on išao. Znam da će sada ovo zvučati kao kliše, ali bio je najbolji otac na svijetu. A radili smo zajedno. Mislim da je svakom djetetu teško raditi sa roditeljem. To koliko ima prednosti, duplo više ima mana. Meni je jedno vrijeme bio urednik i mislim da ni njemu nimalo nije bilo lako. Ali bio je pravičan i pošten i mislim da su to kolege osjećale – ističe Tatjana

Tokom života Limun je napisao brojne knjige, članke, ali Tatjana ističe na šta je bio najponosniji.

- Na njegovoj rang-listi posebno mjesto je zauzimao Izbor najboljih sportista prvo Bosanske Krajine, sada Republike Srpske. Na to je baš bio ponosan – kaže Tatjana.

Zahvalnost Kopanji

Tatjana Papić-Džakula i Željko Tica pripremaju i knjigu o doajenu sportskog novinarstva.

- Navršava se 20 godina otkako je Limun preminuo. Razmišljali smo da izdamo knjigu. Taca je sa ljubavlju odradila veliki dio posla. Moram zahvaliti Nevenu Kopanji. Starija kćerka Dragana i ja smo se našli s njim zbog knjige, a Neven je odmah rekao da nema problema i da će "Glas Srpske" odštampati knjigu i organizovati promociju, jer je Limun to svojim radom zaslužio - zahvalio je Tica.

Posljednji tekst na dan sahrane

O tome koliko je Limun volio novinarstvo svjedoči i podatak da je njegov posljednji tekst izašao u "Glasu Srpske" 11. avgusta 2003. godine i to na dan sahrane. Naime, dok je bio u bolnici kćerki Tatjani je izdiktirao kolumnu "Pogrešna garaža" koja je u "Glasu" objavljena u gradskoj rubrici.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.