Iskusni trener Darko Vojvodić jedva se izborio sa virusom korona: Četiri puta sam počinjao da pišem oproštajno pismo

Naredni mjesec za njega je predstavljao pravi pakao. Bila je to prava borba na život i smrt iz koje je, na sreću, izašao kao pobjednik.

- Prije testiranja sam se osjećao loše, imao povišenu temperaturu, osjećao malaksalost i na lični zahtjev sam se testirao. Kada sam saznao da sam pozitivan, odmah sam obavijestio Olimpik u kojem sam bio trener, a oni su me savjetovali da to ne širim dalje. Međutim, kao odgovaran građanin obavijestio sam javnost da sam pozitivan, a već poslije pet dana dobio sam otkaz. Uz sve to, svi pokušaji da dođem do doktora u Sarajevu bezuspješno su završavali, tako da sam bio prepušten sam sebi - rekao je Vojvodić te dodao da ga za vrijeme bolesti niko iz redova sarajevskog premijerligaša nije ni pozvao putem telefona.

Kada je vidio da je đavo odnio šalu i da se osjeća sve slabije i nemoćnije, sjeo je u automobil i otišao u rodnu Foču.

- Odmah su htjeli da me zadrže u bolnici, ali sam to odbio i zbog straha da virus ne prenesem na roditelje, koji su u poznim godinama, izolovao sam se od svih. Svakodnevno sam išao do bolnice u Foči na dodatne preglede i infuzije. Moram da zahvalim, prije svega, doktorici Ani Vladičić, koja me obilazila svakodnevno, i doktorici Gorani Petković, koja me uvijek primala kada sam dolazio na terapiju na “kovid” odjeljenje - nastavio je Vojvodić.

Poslije prvih petnaestak dana, tokom kojih je imao povišenu temperaturu, počeo se osjećati još lošije.

- Nekoliko dana sam bio u nekom poludepresivnom stanju i tada mi je bilo sasvim svejedno da li ću preživjeti ili umrijeti. Čak sam dva puta počinjao da pišem oproštajno pismo. Kada sam došao na pregled, rekli su mi da moram biti priključen na respirator, ali sam to odbio. Rekao sam da ima onih kojima je on u tom trenutku potrebniji i otišao kući. Poslije nekoliko dana uz obilne terapije situacija je počela da se popravlja i uspio sam se nekako izvući. Sigurno da je mom ozdravljenju dosta doprinio sportski i takmičarski duh, stvaran kroz višedecenijski staž u fudbalu - rekao je Vojvodić.

Dok je ležao i borio se za svaki udisaj vazduha, shvatio je da je oko njega bilo dosta lažnih prijatelja, koji su svoje pravo lice pokazali u tim trenucima.

- Kada ste zdravi, imate masu prijatelja, ali kada ste bolesni, vidite da to nije tako. To najbolje potvrđuje činjenica da sam se sam morao voziti svakodnevno do bolnice u Foči. Ali u tim trenucima su uz mene bili oni sa kojima i nisam bio toliko prisan. Gotovo svakodnevno su me zvali predstavnici brojnih medija. Prvo sam mislio da im je to profesionalna obaveza, ali sam shvatio da to nije to, nego da su stvarno svim srcem uz mene. Kontaktirao je sa mnom i bivši predsjednik Borca Vico Zeljković, koji je htio da liječenje nastavim u Banjaluci - naglasio je Vojvodić.

Iskusni trenerski vuk još ne razmišlja o novom poslu.

- Sigurno da je i ovaj svakodnevni sportski stres od 18 godina aktivnog igranja i 12 godina trenerskog staža doprinio da se razbolim i da se jedva izvučem. Još nisam potpuno fit mada je iz dana u dan sve bolje, ali čini mi se poslije svega da me fudbal više ne čini srećnim. Zato ćemo vidjeti šta će donijeti naredni mjeseci - dodao je Vojvodić.

Četiri titule

Darko Vojvodić sigurno je jedini trener u BiH koji je sa četiri kluba osvajao titule u prvim ligama FBiH i Republike Srpske i uvodio ih u Premijer ligu.

- Prvo je to bilo sa GOŠK-om, potom sa Tuzla sitijem, Borcem i na kraju prošle sezone sa Olimpikom. Izgleda da mi to baš ide od ruke - našalio se Vojvodić, koji je i nekoliko puta uspijevao da klubove sačuva u elitnom rangu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.