Intervju, Zoran Vraneš, srpski fudbalski stručnjak u Trinidadu i Tobagu

Na našu molbu, rado se odazvao da govori za "Glas Srpske" o svojoj karijeri, fudbalu u Srbiji i svijetu, predstojećem Mundijalu u Južnoj Africi, Radomiru Antiću...

GLAS: Otkud u Trinidadu i Tobagu? Da li Vas je neko preporučio?

VRANEŠ: Moj prijatelj i kolega iz igračkih dana dok sam nastupao za Partizan, Ivan Golac je znao da tražim posao negdje u inostranstvu. Ponudio mi je da dođem u Trinidad i Tobago i preuzmem posao od Nijemca Figija koji je bio na čelu nacionalnog tima. Mislim da je Ivan odbio taj posao iz nekog razloga i prepustio ga meni.

GLAS: To je za Vas bio veliki izazov, kako ste se snašli?

VRANEŠ: U tom trenutku bio je to veliki izazov za mene. Nisam imao šta da izgubim i došao sam na "probu". Potpisao sam ugovor na tri mjeseca kako bih vodio reprezentaciju Trinidada i Tobaga na prvenstvu karipskih zemalja koje se održavalo na Jamajci. U grupi sa domaćinom, Kubom i Sent Lucijom trebalo je da odbranimo titulu "Kralja Kariba". To je bilo ili ću da produžim rad na toj poziciji ili ću se spakovati i vratiti kući. Dobro smo to odradili, pobijedili smo na turniru i odbranili primat. Dobio sam ugovor na sljedeće dvije godine... Titulu smo odbranili i sljedeće godine i tako je počela moja "odiseja" po Karibima. Bilo je to davne 1995. godine, a ja sam i dalje ovdje, na ovim prostorima...

GLAS: Niste radili samo u Trinidadu i Tobagu, kako je bilo u Antigvi?

VRANEŠ: Otišao sam na Antigvu 1997. godine i vodio sam tamošnje nacionalne timove. Pored seniora, radio sam i u olimpijskoj reprezentaciji kao i kadetskoj selekciji. U Antigvi sam bio četiri godine i postigao najbolji uspjeh u njihovoj istoriji igrajući polufinale Kariba 1998. godine, koje smo izgubili od Jamajke. "Rege bojsi" su se tada upravo vratili sa Mundijala iz Francuske.

GLAS: Po povratku na Trinidad i Tobago i poslije rada u klubu "Yo pablik" koji je bio šampion karipskih zemalja opet ste bili selektor. Čiji?

VRANEŠ: Preuzeo sam, 2004. godine, reprezentaciju Sent Vinsenta i Granadina gdje sam ostao do isteka ugovora, 30. septembra 2007. godine. I sa njima sam postigao najveći uspjeh u istoriji zemlje igrajući polufinale KONKAKAF zone za odlazak na SP u Njemačku. Trinidad nas je dobio i otišao na Mundijal. Pored toga, kada sam ih napustio bili su na 73. poziciji na FIFA rang-listi, što je bio najbolji ostvareni plasman do sada.

GLAS: Uslijedio je povratak "kući" gdje ste i sada. Kakve su ambicije i ciljevi pred Vama?

VRANEŠ: U januaru 2008. godine preuzeo sam reprezentaciju Trinidada do 20 godina koja se plasirala za SP u Egiptu. U međuvremenu sam bio i asistent u seniorskom timu. Sada vodim olimpijsku selekciju kao i novu generaciju do 20 godina. Izazov postoji, cilj su Olimpijske igre u Londonu i pokušaj novog odlaska na prvenstvo svijeta za igrače do 20 ljeta. Objektivno, biće veoma teško, ali šanse postoje. Igraćemo protiv ekipa sa kojima smo već igrali u prethodnim kvalifikacijama.

GLAS: Da li imate namjeru da možda preuzmete "A" reprezentaciju Trinidada i Tobaga?

VRANEŠ: Mislim da ima ozbiljnih šansi da oko 2012. godine, ako ne i ranije, ponovo preuzmem seniorski nacionalni tim u kvalifikacijama za Mundijal u Brazilu. To bi bio veliki izazov!

GLAS: Ima li nostalgije?

VRANEŠ: U početku je bilo nostalgije, ali se puno radilo, mnogo putovalo pa i nije bilo tako strašno. Jednostavno, zaboravljao sam na nostalgiju. Poslije toliko vremena toga više nema. Nedostaje mi porodica, prijatelji, "brdoviti Balkan", ali dođem, vidim i vratim se. Tako je, bar za sada.

GLAS: Koliko često dolazite kući, na "brdoviti Balkan"?

VRANEŠ: Dolazim, uglavnom, jednom godišnje jer mi obaveze ne dozvoljavaju taj luksuz iako, po ugovorima, imam pravo na dva dolaska. Ponekad to i iskoristim. Nažalost, dođem samo do Srbije i u Crnu Goru. Rado bih došao i do Republike Srpske gdje imam i prijatelja, čak i bližu rodbinu, ali nikako da to izvedem.

GLAS: Koliko se na Karibima ulaže u fudbal i kako ste se snašli?

VRANEŠ: Ulaganje u fudbal se razlikuje od zemlje do zemlje. U svemu kada je ovaj sport u pitanju prednjači Trinidad i Tobago, a tu je i Jamajka, pa Bermuda, Bahami, Barbados... Ipak, sva ulaganja su daleko od dovoljnog...

GLAS: Da li imate kontakte s ljudima u Partizanu u kojem ste igrali i pratite li srpski fudbal i kako?

VRANEŠ: Sa svima u Partizanu sam u dobrim odnosima i kontaktima, posebno sa onima iz moje generacije. Stalno razmjenjujemo iskustva. Redovno se raspitujem o dešavanjima u klubu i kako ide na takmičarskom planu. Pratim šta se događa i u Prvoj ligi Crne Gore, dok površno poznajem dešavanja u fudbalu BiH.

GLAS: Imate li želju da se vratite možda u Srbiju da trenirate neki klub?

VRANEŠ: Nemam želju da se vratim i radim negdje na prostorima bivše Jugoslavije. To ne znači da mjesto na klupi Partizana ili Crvene zvezde ne bi bila čast i izazov i za mene. Ali, mene bi više zanimale ambicije i strateški planovi klubova, ne samo beogradskih vječitih rivala. Možda i neki manji klubovi koji bi u nekoj bližoj budućnosti bili, igrama i rezultatima, ispred srpskih velikana. Recimo, Vojvodina, OFK Beograd ili neko sasvim treći. Borac, Sarajevo, Željezničar su i dalje velika imena, pa Vardar, Budućnost, Maribor...

GLAS: Znači, ne privlače Vas balkanski prostori, "slatko" vam je na Karibima?

VRANEŠ: Sve dosadi, pa čak i ako je nešto "slatko" tako da, ako bih dobio ponudu da radim negdje kod nas, razmislio bih. Sve zavisi. Radio bih pod uslovom da mi se omoguće uslovi i potrebno vrijeme da se napravi tim po mom ukusu, što podrazumijeva šampionske ambicije, odrekao bih se svih prednosti koje uživam na Karibima.

GLAS: Možda želite klupu reprezentacije Srbije?

VRANEŠ: Srbija ima dobre igrače, još bolji tim i pravog predvodnika s klupe - Radomira Antića! Hoće li to biti i dovoljno da se osvoji Mundijal ispred Španije koja ima najkvalitetniji tim, ili Brazila, Argentine, Engleske... teško je reći. U svakom slučaju, Srbija ima dobre izglede da "dogura" daleko što im, svakako, želim od sveg srca.

GLAS: Znači, ne privlači Vas mjesto na kojem je trenutno Radomir Antić?

VRANEŠ: S Antićem sam bio blizak kolega i prijatelj, čak smo po kampovima sa Partizanom dijelili sobe, bili "protivnici" na poziciji lijevog beka i za kartaškim stolom igrajući remi. Mislim da sam ga dobro poznavao, a odatle veoma cijenio, vjerovao, ali i otvoreno govorio da je on najdarovitiji za budućeg trenera. I nikada nije dobio pravu šansu da radi u Partizanu.

 Fudbal nekad i sad

GLAS: Možete li da uporedite nekadašnja i sadašnja fudbalska vremena, kada ste vi bili igrač i sada kada ste trener?

VRANEŠ: Mislim da je fudbal mnogo napredovao u svim elementima igre iako, možda, mi nostalgičari ćemo reći da smo igrali bolji fudbal u "naše" vrijeme. Možda se igrao ljepše za oko, ali... ovo danas je fantazija. Sada je mnogo više trčanja, brže se i snažnije igra. Nekada je trener znao reći nekom od nas: "Uzmi loptu i riješi problem". Danas to može da uradi samo jedan igrač na svijetu - Lionel Mesi.

"Plavi" svjetski šampioni

GLAS: Da je Jugoslavija ostala na okupu da li bi možda osvojila evropski ili svjetski šampionat?

VRANEŠ: Vjerujem da je Jugoslavija imala tim koji je još 1990. u Italiji mogao da osvoji Mundijal. Na EP u Švedskoj 1992. smo bili jedan od glavnih kandidata i vjerujem da bismo osvojili to prvenstvo da nije bilo sankcija. Mladi tim iz Čilea, koji je bio svjetski prvak, je bio u najboljim godinama... Pa sama Hrvatska je bila treća, ali se, po meni, izglupirala protiv Francuza u polufinalu.

Poruka Srpskoj

GLAS: Vaša poruka za sve čitaoce "Glasa Srpske" i građane Republike Srpske?

VRANEŠ: Građanima Republike Srpske od sveg srca želim puno zadovoljstvo, prosperitet i jedinstvo... Čitaocima "Glasa Srpske" ličnu sreću, a ljubiteljima sporta, posebno fudbala, dobru ligu, jake klubove i uživanje u najljepšoj "sporednoj stvari " na svijetu . Znam da će u Južnoj Africi biti uz Srbiju, pa da se svi skupa radujemo dobrom rezultatu "orlova" na SP.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.