“Glasov” vodič kroz svjetska prvenstva - Francuska 1998.: “Pijetlovi” zasjeli na tron

Francuska je postala treća zemlja koja je po drugi put ugostila najbolje reprezentacije svijeta i postala šesta zemlja nakon Urugvaja, Italije, Engleske, Zapadne Njemačke i Argentine koja je na svom tlu stigla do titule. Zbog nevjerovatne ekspanzije “bubamare” širom planete format je povećan sa 24 na 32 ekipe učesnice, debitanti su bili Hrvatska, Jamajka, Japan i Južna Afrika dok je u kvalifikacijama nastupilo 174 tima. Mundijal će ostati zapamćen kao jedan od najljepših, najbolje organizovanih sa odličnim utakmicama sa mnogo zvijezda, spektaklu na tribinama... Uvedene su tri izmjene na meču umjesto dotadašnje dvije kao i četvrti sudija te elektronski semafor za prikazivanje izmjene i dodatnih minuta koje je glavni sudija morao da pokaže uz čuveni zlatni gol.

Utakmice su igrane na deset stadiona. Francuzi su napravili nacionalni stadion (“Stad d'Frans 80.000) posebno za ovaj mundijal koji se nalazi u Sen Deniju predgrađu Pariza, a domaćini su još bili Marselj (“Velodrom”, 60.000), Pariz (“Park prinčeva”, 48.875), Lion (“Žerlan”, 44.000), Lans (“Feliks Bolar”, 41.300), Nant (“La Božoar”, 39.500), Tuluz (“Tuluz”, 37.000), Sent Etjen (“Žofroa Gišar”, 36.000), Bordo (“Park Leskur”, 35.200), Monpelje (“La Moson”, 34.000).

Srpski stručnjak Velibor Bora Milutinović nastavio je da oduševljava svijet jer je četvrti put zaredom vodio četvrtu različitu reprezentaciju na SP. Ovaj put bila je to Nigerija koja je kao prva završila takmičenje u grupi i ispala u osmini finala od Danske.

Robert Prosinečki jedini je igrač koji je postigao dva gola na SP za dvije različite reprezentacije. Prvi je dao za Jugoslaviju u Italiji 1990. protiv UAE, a druga dva za Hrvatsku protiv Jamajke i Holandije.

Legendarni Francuz Mišel Platini priznao je da su malo namjestili žrijeb odnosno da se domaći tim ne može susreti sa Brazilom do finala. Predvođene legendarnim trenerom Mariom Zagalom “karioke” su branile titulu, imale su sjajan tim sa fantastičnim Ronaldom, ali su poklekli na posljednjoj stepenici. “Trikolori” su imali velika očekivanja i u skladu s time upisali su tri pobjede u grupi. Zatim su poslije velike muke pobijedili Paragvaj (1:0), a Loran Blan, koji je na početku svake utakmice ljubio u čelo svog golmana Fabijana Barteza, postigao je prvi zlatni gol u istoriji Mundijala u 114. minutu. Tešku borbu vodili su sa Italijom u četvrtfinalu koju su dobili nakon penala (4:3), da bi sa dva gola u polufinalu zablistao Lilijan Tiram i srušio Hrvatsku (2:1).

Poslije pobjeda protiv Škotske (2:1) na otvaranju i Maroka (3:0) Brazilci su neočekivano poraženi od Norveške (1:2), a potom su lako nadigrali Čile (4:1) i Dansku (3:2) da bi sa Holandijom vodili rat u polufinalu kao i četiri godine ranije u SAD (1:1, 4:2).

Rumuni su osvojili prvo mjesto u grupi ispred Engleske, Kolumbije i Tunisa pa su svi igrači ofarbali kosu u žuto pred meč osmine finala sa Hrvatskom. To im nije donijelo sreću i poraženi su sa 0:1.

Finale 12. jula bilo je priča za sebe - domaćin protiv aktuelnog prvaka. Zablistao je Zinedin Zidan sa dva gola glavom nakon kornera što mu nije jača strana, a Francuzi su priznali da su tražili na video-snimcima najslabije branjeno mjesto u brazilskoj odbrani i tu postavili Zidana koji nikad nije išao na skok. Konačnih 3:0 postavio je Emanule Peti u drugom minutu sudijske nadoknade. I dalje vlada velika misterija zašto je tada najbolji napadač svijeta Luis Nazario da Lima Ronaldo totalno podbacio. Navodno, nije trebalo da igra finale već Edmundo koji je bio prijavljen pa sklonjen, ali je uvršten u tim tik pred početak meča. Selektor Francuske Eme Žake podnio je ostavku nekoliko dana kasnije, a kapiten Didije Dešamp osvojio je trofej kao igrač da bi isto uradio kao selektor 2018. godine.

Englezi bez osvete

Osmina finala donijela je obračun Argentine i Engleske kojeg nije bilo od 1986. godine i čuvene “božije ruke” te slavlja “gaučosa” sa 2:1. Argentinci su poveli golom Gabrijela Batistute iz penala u petom minutu da bi u devetom izjednačio Alan Širer sa 11 metara. Majkl Oven donio je prednost “albionu” u 16. minutu, da bi Argentinci u 45. “prodali” foru Englezima nakon slobodnog udarca za izjednačenje preko Havijera Zanetija. Penalima je bilo 4:3 za Argentinu dok je danski sudija Kim Milton Nilsen u 29. minutu isključio najboljeg igrača Engleske Dejvida Bekama nakon što je ležeći na zemlji udario Dijega Simeonea.

Šuker najbolji strijelac

Najveće iznenađenje napravila je Hrvatska koja je kao debitant stigla do trećeg mjesta. Sa klupe ju je predvodio Miroslav Blažević, a na terenu Davor Šuker sa šest golova koliko su davali najbolji strijelci od 1978.

Prvi je dao protiv Jamajke (3:1) u 69. minutu, potom jedini u pobjedi nad Japanom (1:0) u 77. minutu dok u porazu od Argentine nije bio strijelac (0:1). Treći je dao iz penala u 45+2. minutu u osmini finala protiv Rumunije (1:0), a četvrti u četvrtfinalu protiv Njemačke (3:0) koja je nastupila sa jednim od svojih najlošijih timova u istoriji. Bio je strijelac u polufinalu protiv Francuske (1:2), kao i meču za treće mjesto protiv Holandije (2:1). Rođen je 1. januara 1968. godine u Osijeku i za reprezentaciju Hrvatske odigrao je 69 utakmica na kojima je dao 45 golova. Za Jugoslaviju je odigrao dvije utakmice i postigao jedan gol.

Napadač Danske Ebe Sand postigao je najbrži gol kao rezervni igrač po ulasku sa klupe. Njemu je bilo potrebno samo 16 sekundi da zatrese mrežu protiv Nigerije (4:1) u osmini finala. Bio je to njegov prvi i jedini gol na tom mundijalu na kojem je nastupio na svih pet utakmica.

Mijatovićeva prečka zavijek u sjećanju

Poslije neučestvovanja u kvalifikacijama za SP u SAD 1994. godine SR Jugoslavija je završila kao druga u kvalifikacionoj grupi predvođena selektorom Slobodanom Santračem i najboljim strijelcem evropskih kvalifikacija Predragom Mijatovićem koji je dao 14 golova.

“Plavi” su sa 23 boda bili iza Španije (26), a ispred evropskog vicešampiona Češke (16) i Slovačke (16) te Farskih Ostrva (6) i Malte (0). Mijatović, Savićević, Stojković, Mihajlović, Jugović, Milošević... kao plitak potok pregazili su Mađarsku u baražu sa 12:1 (1:7, 5:0).

Prvo kolo na Mundijalu donijelo je pobjedu u Sent Etjenu nad Iranom golom Siniše Mihajlovića iz slobodnog udarca dok je u drugom kolu zabilježen remi sa Njemačkom (2:2). Vodili je Jugoslavija sa 2:0 u Lansu na poluvremenu golovima Dejana Stankovića i Piksija, ali nije izdržala do kraja (Mihajlović ag, Birhof). Pobjeda nad SAD (1:0) izborena je u Nantu golom Slobodana Komljenovića koji je bio strijelac i protiv Holandije (29. juna). Ta utakmica osmine finala nije dobro počela i “lale” su povele golom Denisa Bergampa u 38. da bi smanjio Komljenović u 48. minutu. Poslije prekršaja nad Vladimirom Jugovićem španski sudija Hoze Maria Garsija Aranda pokazao je na bijelu tačku koja se pretvorila u noćnu moru. Mijatović je snažno šutirao po sredini gola, Edvin van der Sar već je bio savladan, a lopta je pogodila prečku koja je postala urbana legenda i čuvenog strijelca i dan-danas to progoni. Golom Edgara Davidsa u drugom minutu sudijske nadoknade “lale” su otišle dalje dok je Jugoslavija zauzela deseto mjesto iako je ostalo mišljenje da je mogla daleko više jer je imala mnogo fantastičnih pojedinaca u timu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.